I onima koji, kada učine što loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole! A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I koji ne ustraju u onome što su činili znajući to!
وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنْفُسَهُمْ ذَكَرُوا اللَّهَ فَاسْتَغْفَرُوا لِذُنُوبِهِمْ وَمَنْ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّهُ وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَىٰ مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ
Komentar ajeta:
"I za one, koji kada učine što loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole!" Ako učine neki grijeh, nakon toga se pokaju i traže oprost. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /567/ Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvišeni će na to reći: "Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospodara Koji oprašta grijehe i za to kažnjava. Zato ja praštam Svom robu!" Ako, zatim,učini drugi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji oprašta grijehe, ili kažnjava. Pa ću mu oprostiti!" Ako, zatim, učini novi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe, ili za njih kažnjava, pa oprostit ću mu!" Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob je znao da ima Gospodara koji prašta grijehe, ili kažnjava za njih! Svjedočim da sam oprostio Svom robu, pa neka radi što hoće!" Navode ga autori dva Sahiha od Ishaka ibn Ebi-Talhe ovako i slično ovome.
-
Kod pokajanja utvrđena je obaveza abdesta i klanjanja dva rekata namaza u skladu s predanjem koje navodi Ahmed ibn Hanbel od Alije, r.a., koji kaže: /568/ "Kada bih čuo neki hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah bi mi dao koristi od njega Svojom voljom, a ako bi mi to od njega prenio neko drugi, tražio bih da se zakune, pa ako bi to učinio, povjerovao bih mu. Ebu-Bekr, r.a., govorio mi je, a on je istinu govorio, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nema čovjeka koji učini grijeh, pa se, zatim abdesti po propisu i klanja dva rekata, te zamoli Allaha za oprost, da mu On to ne oprosti!' " Prenose ga, također, i Ali el-Medini, El-Humejdi, Ibn Ebi-Šejbe, autori Sunena, Ibn-Hibban u svom Sahihu, Bezzar i Ed-Darekutni posredstvom Osmana ibn Mugire, a Tirmizi kaže: "To je hadis hasen." Općenito uzevši, to je hadis hasen i to u predanju vladara vjernika Alije ibn Ebi-Taliba, koji ga navodi od halife Allahovog Poslanika, Ebu-Bekra Siddika, r.a.
-
Vjerodostojnost ovog hadisa potvrđuje i slijedeće predanje u dva Sahiha: /569/ Od vladara vjernika, Osmana ibn Affana, r.a., navodi se da je uzeo abdest kako je to činio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Ko se abdesti kako sam se ja abdestio, zatim klanja dva rekata ne razgovarajući sa samim sobom, bit će mu oprošteni prethodni grijesi!" Ovaj hadis je utvrđen prema predanju četverice imama i pravednih halifa od prvaka pređašnjih i kasnijih poslanika Gospodara svjetova, što pokazuje i Jasna knjiga s obzirom da traženje oprosta od grijeha koristi grješnicima.
-
Imam Ahmed navodi predanje od Seida, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /570/ Iblis je obećao: "Gospodaru moj, Tvoje mi veličine, ja ću zavoditi sinove Ademove sve dok im je duša u tijelima!", a Allah Uzvišeni kaže:
"Tako mi Uzvišenisti i Veličine Moje, Ja ću im opraštati dok oni od Mene oprosta traže!"
"A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?!", tj. niko osim Njega ne može ih oprostiti. Tako, imam Ahmed navodi predanje od Esveda ibn Seri'a: /571/ da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doveden jedan zarobljenik koji je rekao: "Allahu moj, ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!" Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "On zna da je to pravo Onoga Čije jeste!"
"...koji ne ustraju u onome što su činili znajući to!" Odnosi se na one koji se pokaju i ne ustraju u grijehu insistirajući na tome, pa ako i učine grijeh, pokaju se, kao što prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svome Musnedu od sluge Ebu-Bekrova, koji to navodi od Ebu-Bekra, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /572/ "Onaj koji traži oprost neće pretjerati, pa makar to učinio sedamdeset puta u jednom danu!" To je hasen hadis; "znajući to", tj. da će, ukoliko se pokaje, Allah primiti pokajanje njegovo, kao što na drugome mjestu kaže:
"Zar ne znaju oni da je Allah Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih...?" (9:104), te na mnogim drugim mjestima.
Povezani indeksi: