"Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju. A vjernike obraduj!"
التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّاكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّهِ ۗ وَبَشِّرِ الْمُؤْمِنِينَ
Komentar ajeta:
Ovo je opisivanje vjernika od kojih je Allah kupio njihove živote i njihove imetke lijepim svojstvima i pohvalnim karakteristikama. "Oni koji se kaju", od svih grijeha, napuštajući razvrat, "i Njemu ibadet čine", tj. obavljaju ibadete prema svom Gospodaru brižljivo ih čuvajući - a to su riječi i djela. Najosobeniji ibadet, kada su riječi u pitanju, jeste pohvala Allaha (hamd). Zato je Uzvišeni rekao: "...i Njega hvale." Od najboljih je djela post, a to je napuštanje užitka u hrani i piću i u spolnom općenju. To se podrazumijeva pod riječju ovdje. Stoga je Uzvišeni rekao: "...i poste", kao što je time opisao žene Vjerovjesnika, s.a.v.s., riječima: "koje poste", (66:5) tj. postačice. Također ruku' i sedžda predstavljaju namaz, zato je Uzvišeni rekao: "...i namaz obavljaju." Oni pored toga koriste Allahovim stvorenjima i upućuju ih na pokornost Allahu tako što traže da se čine dobra djela, a odvraćaju od nevaljalih, uz znanje šta treba da se radi, a šta da se napusti. To je čuvanje Allahovih propisa u onome šta je On dopustio i zabranio, teoretski i praktično. Oni tako izvršavaju ibadet prema Allahu i savjetuju ljude; zato je Uzvišeni rekao:
"A vjernike obraduj!", jer vjerovanje obuhvata sve ovo, i svaka sreća pripada onome ko se odlikuje njime.
Objašnjenje da se pod riječju "sijaha" podrazumijeva post. To se prenosi od Abdullaha bin Mesuda, Ibn-Abbasa i Aiše, neka je Allah zadovoljan njima. To se, također, prenosi od Mudžahida, Seida bin Džubejra, Ata' i drugih.
Prenosi Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (528) "Es-saihun jesu postači".
Prenosi Ibn-Džerir od Ubejda bin Umejra da je: (529) "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio pitan za značenje riječi 'es-saihun', pa je rekao: 'To su postači.'" Ovo je dobar mursel hadis (čiji niz prenosilaca dopire samo do tabiina) i ovo je najpoznatije i najispravnije mišljenje u pogledu značenja ove riječi.
Međutim, navodi se hadis koji ukazuje da riječ "es-sijaha" označava džihad. Prenosi Ebu-Davud u svome Sunenu od Ebu-Umame: (530) "Da je čovjek rekao: 'O Allahov Poslaniče, dozvoli mi putovanje radi isposništva (es-sijaha)'. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Putovanje (es-sijaha) moga ummeta jeste borba (džihad) na Allahovom putu.'"
Pod pojmom "es-sijaha" ne misli se na putovanje po zemlji i osamljivanje u visokim brdima, pećinama i pustinjama. Zaista, ovo nije dozvoljeno, osim u danima smutnji i potresa u vjeri, kao što se navodi u Buharijinom Sahihu od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (531) "Skoro da je došlo vrijeme kada će najbolji imetak čovjeku biti sitna stoka, sa kojom će obilaziti prijevoje planina i kišovite predjele bježeći sa svojom vjerom od smutnji."
Ovaj ajet nema povezanih indeksa