"Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike."
ثُمَّ أَنْزَلَ اللَّهُ سَكِينَتَهُ عَلَىٰ رَسُولِهِ وَعَلَى الْمُؤْمِنِينَ وَأَنْزَلَ جُنُودًا لَمْ تَرَوْهَا وَعَذَّبَ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الْكَافِرِينَ
Komentar ajeta:
Zato Uzvišeni Allah , dž.š., kaže:
"Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika.
"...i na vjernike", one koji su sa njim.
"...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su meleki.
Kao što prenosi imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pričao mi je čovjek koji je bio sa mušricima na Hunejnu: (448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu, nisu nam pružali otpor ni koliko se ovca može pomusti. Pošto smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo došli do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Kod njega su nas dočekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'"
Od Šejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) "Izašao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurejš, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslaniče, ja zaista vidim šarene konje', pa mi je rekao: 'O Šejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Zatim je udario treći put, i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa treći put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio draži od njega... "
Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i traženje pomoći Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nije Allah, dž.š., porazio mnogobošce.
Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: "Čuo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobošcima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, dž.š., ubacio u srca mnogobožaca na Hunejnu, pa je uzeo kamenčić, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osjećali smo u našim njedrima slično ovome.'"
Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (450) "Pobijedio sam pomoću straha i dat mi je jezgrovit govor." Radi toga Uzvišeni Allah, dž.š., rekao je:
"Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike."
Ovaj ajet nema povezanih indeksa