one koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.

الَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الْإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ إِلَّا اللَّمَمَ ۚ إِنَّ رَبَّكَ وَاسِعُ الْمَغْفِرَةِ ۚ هُوَ أَعْلَمُ بِكُمْ إِذْ أَنْشَأَكُمْ مِنَ الْأَرْضِ وَإِذْ أَنْتُمْ أَجِنَّةٌ فِي بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ ۖ فَلَا تُزَكُّوا أَنْفُسَكُمْ ۖ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَىٰ

Komentar ajeta:

"Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto." (4:31) A ovdje kaže:

"One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene..." Ovdje je izuzimanje, kojim se prekida neprekidni slijed, jer se riječ smatra malim grijesima, manjim prekršajima u postupcima. Imam Ahmed navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Nisam vidio ništa sličnije riječi od one koju navodi Ebu-Hurejre od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: /278/ Doista je Uzvišeni Allah propisao svakom čovjeku njegov udio u zinaluku koji neće moći izbjeći; tako da oko čini zinaluk pogledom, jezik izgovorom, a duša svojom strašću želi - a na spolnom je organu da to potvrdi ili odbije." Ovaj se hadis nalazi i u oba Sahiha. Aburahman ibn Nafi’, a koga su zvali još i Ibn-Lubabe et-Taifi, kaže: Pitao sam Ebu-Hurejrea za riječi Uzvišenog: pa mi je rekao: "To su: poljubac, namigivanje, požudan pogled, i neposredan kontakt, a kada se dotaknu dva spolna organa - obavezan je gusul i to je zinaluk." A Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da riječ

znači "ono što je prošlo". Ibn-Mudžahid kaže: "To je onaj koji počini grijeh, pa ga brzo napusti. Tako su pagani (džahili) u svom vremenu, obilazeći Kabu izgovarali: "Kada praštaš, Bože, oprosti sve. A koji od Tvojih robova nije makar malo pogriješio, pa prošao se?" To znači, malo zaluta u grijeh, a zatim se brzo iz njega isčupa."

A riječi Uzvišenog: "...On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta", tj. Njegova milost obuhvaća svaku stvar, a Njegov će oprost obuhvatiti svakog onog ko se pokaje, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu:

"Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, sve grijehe prašta i On je milostiv.'" (39:53)

A riječi Uzvišenog:

"On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje." To znači, da vas On obuhvaća Svojim pogledom, dobro zna u kakvom ste položaju, šta činite, šta govorite i ono šta ćete vi reći i uraditi, i to sve od onda kada je stvorio vašeg oca Adema, a.s., od zemlje i od njega proizveo veliko potomstvo poput zrnevlja, a onda vas podijelio na dvije grupe - jedna će u Džennet, a druga u Džehennem. Tako i Uzvišeni kaže:

"I otkad ste bili zameci u utrobama majkih vaših", tj. odonda od kada melek zadužen za svakoga počne bilježiti njegovu nafaku, život i djelo, kao i to hoće li biti sretan ili nesretan. A riječi Uzvišenog: "Zato se ne hvališite", tj. ne upućujte pohvale na svoj račun spominjući svoja djela. "On dobro zna onoga koji se grijeha kloni." Kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu:

"Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti." (4:49) Ovo je potvrđeno i u hadisu koji navodi Imam Ahmed od Ebu-Bekra koji kaže: /279/ "Hvalio čovjek čovjeka pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Teško tebi! Odrubio si glavu svome drugu.' (ponovivši to više puta) Kada neko od vas treba da pohvali svoga druga, neka kaže: 'Smatram ga takvim, a Allah najbolje zna. Pred Allahom ne hvalim nikoga, ali mislim da je takav i takav, ako to on zna o njemu.'" Ovaj hadis navode: Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn-Madže, a preko Halid el-Huzzaa. Imam Ahmed prenosi od Hemama ibn el-Harisa koji kaže: /280/ "Došao neki čovjek h. Osmanu i počeo ga hvaliti u lice, a onda Mikdad ibn el-Esved baci prašinu govoreći: 'Allahov nam je Poslanik, s.a.v.s., naredio, kad sretnemo nekoga da hvali drugoga - da mu bacimo prašinu u oči.'" Ovo navode i Muslim i Ebu-Davud.

"Mislim da je najispravnije tumačenje riječi ono koje je naveo Ebu-Hurejre: poljubac, namigivanje i tome slično. Alejhi selam kaže: "Ako bi čovjek bio ustrajan u sitnim grijesima moglo bi ga to odvesti u propast."

Ovaj ajet nema povezanih indeksa