O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ
Komentar ajeta:
Uzvišeni je Allah zabranio Svojim robovima mnoga sumnjičenja, a u to spada uvreda prema porodici, bližnjima i ljudima, bez ikakvog razloga, jer nešto od toga je čisti grijeh, pa neka se toga klone iz opreza. A naveli smo od Predvodnika vjernika, Omera ibn el - Hattaba, koji je rekao:"Nikako ne sumnjaj, ni za jednu riječ koja je izišla iz usta tvoga brata vjernika, da je ona nešto drugo osim istina, a ti ćeš joj u dobru pronaći osnovu." Prenosi Malik od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /211/ "Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti, niti se međusobno mrziti, niti jedan drugom leđa okretati. Budite, o Allahovi robovi braća." Ovo prenose Buharija, Muslim, Ebu-Davud od El - Utbeja, a ovaj od Malika. Enes, r.a., kazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /212/ "...Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati brata muslimana duže od tri dana." Ovo prenose Muslim i Tirmizi koji ga smatra vjerodostojnim od Sufjana ibn Ujejneta. "Nemojte jedni druge uhoditi...", tj. motriti jedan na drugoga, a riječ "uhoditi" najčešće se odnosi ili veže sa zlom. Od toga je izvedena i riječ "uhoda" (špijun), dok se riječ "raspitivanje" većinom odnosi na dobro, kao što kaže Uzvišeni Allah, dž.š., govoreći o Jakubu, a.s.: "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova..." (12:87) Ponekad se upotrebljavaju obje ove riječi u negativnom smislu, kao što je navedeno u sahih hadisu koji je prethodio. A riječi Uzvišenog: "...i ne ogovarajte jedni druge..." U ovome se ukazuje na zabranu ogovaranja koju je već rastumačio Zakonodavac. Tako stoji i u hadisu koji navodi Ebu - Davud od Ebu - Hurejrea, koji kaže: /213/ "Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, šta je to gibet?' 'Da spomeneš brata po onome što on ne voli' - odgovori Poslanik, s.a.v.s., pa bi upitan: 'šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?' Na to će, s.a.v.s.: 'Ako je istina, time si ga ogovorio; a ako to bude laž, onda si ga potvorio.'" Isto ovo prenosi i Tirmizi, navodeći da je hadis hasen sahih, a navodi ga i Ibn - Džerir. Ogovaranje je sa stanovišta idžmaa grijeh, dok je izuzetak iz toga ono “ogovaranje” kod kojeg preovladava općedruštveni interes, kao što je kod iznošenja dobrih i loših osobina prenosioca hadisa i kod ukazivanja savjeta i sl. Sve drugo je strogo zabranjeno. Zbog ovoga je ogovaranje Uzvišeni usporedio sa jedenjem mesa mrtvog insana, kao što kaže: "Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno...", tj. prirodno je da vam je to mrsko, pa prihvatite ga kao šerijatsku zabranu, jer je kazna gora od toga. Na ovaj način želi se izazvati odvratnost prema tom činu, a i samo upozorenje, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., o osobi koja je nešto poklonila, pa to poslije traži natrag - da je: "Poput psa koji povrati pa onda to pojede." Prenosi Ebu - Davud od Ebu - Hurejrea, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /214/ "Jednog muslimana njegov imetak, čast i krv, haram su drugome muslimanu; dovoljno je čovjeku zlu to da ponižava svoga brata muslimana." Ovo prenosi i Tirmizi. Prenosi Ebu -Davud od Ebu-Burdeta el - Belevija, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /215/ "O vi koji vjerujete samo jezikom i u čija srca iman još nije ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane Allah će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među njegovim najbližim." Zatim, prenosi Ebu - Davud od Enesa ibn Malika, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.vs.: /216/ "Kada sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa." "Ko su ovi, Džibrile?" - upitao sam ga, a on mi odgovori: "To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast." Ovaj hadis prenosi i Ahmed. A navodi Ibn Ebi - Hatim od Ebu - Seida el - Hudrija, koji kaže: /217/ "Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče, ispričaj nam šta si vidio u noći Lejletul - Mi’radžu', pa je odgovorio: '...Zatim me je odveo do jednog dijela Allahovih stvorenja. To je narod čiji predstavnici prilaze sa strane jedni drugima i sijeku s njih komadiće tijela, poput obuće; pa kada se nekom od njih stavi u usta, kaže mu se: Jedi, kao što si jeo - a on će u tom jelu nalaziti samo smrt.'" "O Muhammede, i kad bi u tome našao smrt, ona mu je mrska." Pa sam pitao: 'O Džibrile, ko su ovi?' 'To su
klevetnici, podrugljivci' - odgovori on. Pa se kaže: 'Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno.' Ta odvratnost odnosi se upravo na ovo jedenje mesa." Ovako se navodi ovaj hadis, a koji smo već citirali i poduže obradili tumačeći početak sure "El-Isra", a Allahu sva zahvala pripada.Prenosi hafiz Ebu - Ja‘la u svom rivajetu o događaju vezanom za kamenovanje Maiza, r.a., kada kaže: /218/ ...Čuo je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dvojicu ljudi kako jedan drugome govore: "Zar ne vidiš ovoga koga je Allah zaštitio, a strast ga je dovela do toga da je kamenovan poput psa?" Zatim je produžio Vjerovjesnik, s.a.v.s., dok nije naišao do leša od magarca, pa je rekao: "Gdje su ona dvojica, neka dođu i neka jedu ovog magarca?" A njih dvojica povikaše: "Allah ti oprostio, o Allahov Poslaniče, pa zar se ovo jede?" "Ono što ste govorili o svome bratu malo prije gore je od jedenja mrtvog magarca" - odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s."Tako mi Onoga u Čijim je rukama moja duša, on (Maiz) sada uživa u ljepotama dženetskih rijeka." Prenosioci ovog hadisa su pouzdani. Navodi Imam Ahmed od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže: /219/ Bili smo sa Poslanikom, s.a.v.s., kada se začuo smrad lešine, pa reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Znate li vi kakav je ovo smrad?" "To je smrad onih koji ogovaraju ljude." A riječi Uzvišenog: "I bojte se Allaha", tj. u onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio, te se pazite toga i čuvajte ga se. "Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je", znači prima pokajanje onoga ko Mu se pokaje, a Milostiv je prema onome ko Mu se povrati i osloni na Njega. Veći dio uleme kaže: "Put onih koji ogovaraju ljude kako bi se pokajali i iščupali iz toga jeste da čvrsto odluče da se tome više ne vraćaju, te da se pokaju za ono što je prošlo i da traže halala od onoga koga su ogovorili." Tako kažu jedni, dok drugi smatraju: "Nije potrebno traženje halala, zato što postoji mogućnost da bi nakon javne izjave moglo doći do još većeg ezijeta od onoga koji se već zbio." Ima još i način da oštećenog pohvali pred skupinom ljudi pred kojom ga je i ponizio, te da ga pohvali u onolikoj mjeri u kolikoj ga je ranije i ponizio, pa da tako bude jedno za drugo. Tako navodi Imam Ahmed od Muaza ibn Enesa el-Džuhenija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /220/ "Ko uzme u zaštitu vjernika od munafika koji ga ogovara, Allah će mu na Sudnjem danu poslati meleka koji će štititi njegovo tijelo od džehenemske vatre. A ko napadne
muslimana želeži ga tako osramotiti, Allah će ga zadržati na džehenemskoj ćupriji sve dok ne iskusi zasluženu kaznu zbog onoga koga je oklevetao." To isto navodi i Ebu-Davud.
Ovaj ajet nema povezanih indeksa