A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili.
وَلَمَّا ضُرِبَ ابْنُ مَرْيَمَ مَثَلًا إِذَا قَوْمُكَ مِنْهُ يَصِدُّونَ
Komentar ajeta:
Izvještava Uzvišeni Allah o zanovijetanju nevjernika iz plemena Kurejš pri nijekanju, te njihovoj upornosti, inadu i prepirkama:
"a kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Ibn-Abbas, te drugi, kažu, tj. zasmijali su se i bili su time oduševljeni. Moguće da je uzrok tome, ono što je spomenuo Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", gdje kaže: "Saznao sam da je jednog dana Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., sjedio sa Velidom ibn el-Mugirom u džamiji, kada je došao En-Nadr ibn el-Haris i sjeo do njih. U medžlisu je bilo više Kurejšija. Govorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a suprotstavljao mu se En-Nadr bin el-Haris. Allahov Poslanik, s.a.v.s., diskutirao je sa njim sve dok ga nije ušutkao. Zatim je njemu i ostalima proučio dio iz Kur‘ana: "...i vi i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, - bit ćete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete zaista ući." /21:98/ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, a pojavio se Abdullah ibn ez-Zeb’arijj et-Temimi i sjeo. Tada mu El-Velid ibn el-Mugire reče: "Tako mi Allaha, nije ni ustao ni sjeo En-Nadr ibn el-Haris radi sina Abdul Muttalibovog, a Muhammed smatra da smo mi i ono u šta vjerujemo od naših božanstava, gorivo Džehennema." Abdullah ibn ez-Zeb’ari reče: "Tako mi Allaha, ja da sam bio, ja bih mu se suprotstavio, upitajte vi Muhammeda - zar je sve ono u šta vjerujemo mimo Allaha, u Džehennemu sa onima koji u to vjeruju? Mi vjerujemo u meleke. Jevreji vjeruju u Uzejra. Kršćani vjeruju Isaa, sina Merjeminog." El-Velid i ostali prisutni u društvu, oduševiše se riječima koje čuše od Abdullaha ibn ez-Zebarija, i smatraše da se svojim argumentom suprotstavio i oponirao Poslaniku, a.s. [1] Kad je ovo saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Svako ko želi biti obožavan mimo Allaha, on je sa svojim obožavaocima. Oni, uistinu, vjeruju šejtana i onoga ko im je naredio da ga vjeruju." Povodom ovoga Uzvišeni Allah je objavio:
"A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega (Džehennema) daleko biti", tj. Isa, Uzejr i svako ko je uz njih od svećenika i monaha, koji živješe život u pokornosti Allahu, dž.š., koje, nakon njihove smrti, zabludjeli narod proglasi božanstvima mimo Allaha, i poče obožavati. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /109/ 'O skupino Kurejša, uistinu, nema dobra ni u kome ko se mimo Allaha obožava!' Rekoše: 'Zar ti ne tvrdiš da je Isa bio vjerovjesnik i dobri rob od Allahovih robova, a njega mimo Allaha obožavaše?'" Tada je Uzvišeni Allah objavio:
"Kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Mudžahid veli: "Kurejšije su rekle kako Muhammed uistinu želi da ga mi obožavamo kao što je Isaov narod njega obožavao. Slično ovome tvrdi i Katade.
___
[1] Abdullah ibn ez-Zebarijj nakon ovoga je prihvatio islam i postao jedan od slavnih islamskih pjesnika. Kajući se u svojim pjesmama opjevao je i ovaj slučaj.
Povezani indeksi: