"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite."
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا نُزِّلَ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِنْ رَبِّهِمْ ۙ كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ
Komentar ajeta:
Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:
"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa." Ovo je dodatna uputa kojom Allah, dž.š., odgaja vjernike da ne dižu svoje glasove u prisustvu Allahova Poslanika iznad njegova glasa. Buharija navodi hadis od Abdullaha ibn Zubejra, r.a.: /193/ "Da je dojahala delegacija iz plemena Benu Temim do Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao Ebu-Bekr, r.a.: "Postavljen je Ka‘ka‘a ibn Me‘abeda za njihovog vođu." Onda je Omer, r.a., rekao: " Ne, već je za vođu određen El-‘Akre ibn Habis." Tada je Ebu-Bekr ponovo rekao: "Ti baš hoćeš da mi proturiječiš" - na što je Omer, r.a., odgovorio: "Nemam želju da ti proturiječim", pa su se počeli prepirati povisujući svoje glasove te je objavljen ajet o tome:
"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", i sve do kraja ajeta:
"A da su se oni strpjeli dok im ti sam iziđeš..." (49:5) Bilježi Buharija od Enesa ibn Malika, r.a.: /194/ "da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio izostajanje Sabita ibn Kajsa, pa je jedan od ljudi rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja ću te obavijestiti o tome šta mu se dogodilo.' Onda je otišao i našao ga u svojoj kući oborene glave, pa ga upitao: 'Šta ti je?' - na što mu Sabit odgovori: 'Zlo!' Bio je podigao svoj glas iznad glasa Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je mislio da su mu propala sva djela, te da je sigurno od stanovnika Džehennema. Vratio se ovaj čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijestio ga šta je ovaj rekao. Zatim kaže Musa (tj. sin Enesa ibn Malika) da je Poslanik naredio da se vrati ovaj čovjek Sabitu i da ga obraduje velikom radošću: 'Reci mu da nije džehenemlija, nego je dženetlija.'" Ovo predanje bilježi sam Buharija. Zatim je zabranjeno podizanje glasa pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kao što se podiže u slučaju kada čovjek želi nadvisiti ton svoga protivnika. Naprotiv, Poslaniku se treba obraćati smireno i uz dužno poštovanje. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"Ne razgovarajte s njim glasno kao što glasno jedan s drugim razgovarate" ; isto tako Uzvišeni kaže:
"Ne dozivajte Poslanika kao što se međusobno dozivate." (24:63) A Ulema kaže: "Pokuđeno je dizati glas kod kabura Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao što je bilo pokuđeno i za vrijeme njegova života, jer ga treba poštivati i živa i mrtva." Već smo naveli od muslimanskog halife Omera, r.a., da je čuo glas dvojice u Poslanikovoj džamiji; pa kad su podigli svoje glasove, prišao im je i rekao: "Znate li gdje ste i odakle ste vas dvojica?" Oni rekoše: "Iz Taifa." Na to će Omer, r.a.: "Da ste iz Medine, žestoko bih vas istukao!" A Allah, dž.š., kaže:
"Da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite", tj. Mi vam zabranjujemo da dižete glas kod Poslanika, s.a.v.s., iz straha da se on ne naljuti, na što bi se rasrdio Uzvišeni Allah zbog ljutnje Svoga Poslanika, s.a.v.s., te da propadne djelo onoga koji ga naljuti, a on to i ne primijeti, kao što se navodi u sahih hadisu: /195/ "Doista ima ljudi koji izgovaraju riječi kojima je zadovoljan Uzvišeni Allah, pa nisu ni svjesni da ih one vode u Džennet. A ima i onih koji izgovaraju riječi koje ljute Uzvišenog Allaha, a nisu ni svjesni da ih one vode u Vatru višu nego što je između neba i Zemlje." Zatim je Uzvišeni Allah pohvalio spuštanje glasa kod Poslanika, s.a.v.s., podsticao, upućivao i budio želju za tim.
Ovaj ajet nema povezanih indeksa