Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.

فَمَنْ يُرِدِ اللَّهُ أَنْ يَهْدِيَهُ يَشْرَحْ صَدْرَهُ لِلْإِسْلَامِ ۖ وَمَنْ يُرِدْ أَنْ يُضِلَّهُ يَجْعَلْ صَدْرَهُ ضَيِّقًا حَرَجًا كَأَنَّمَا يَصَّعَّدُ فِي السَّمَاءِ ۚ كَذَٰلِكَ يَجْعَلُ اللَّهُ الرِّجْسَ عَلَى الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., kaže: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga podrži i to mu olakša. 21 Zbog toga su ovi znakovi navještaji dobra. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?..." (39:22) "...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu." (49:7) Ibn-'Abbas, r.a., tumačeći ovaj ajet: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", kaže: "Allah, dž.š., njegovo srce širi i čini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega." Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i to se očito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (243) "Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam." "Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslaniče?" - rekoše ashabi. "Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a žudnja za vječnim boravištem, i pripremanje za smrt prije nego što dođe" - reče on. Ovaj hadis ima više rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge jačaju. A Allah najbolje zna. "...a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini". Es-Suddi kaže: "To je srce u kojem nema nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne može ništa od imana koji bi mu vrijedio doprijeti niti stići." "...kao kad čini napor da na nebo uzleti", tj. ne nalazi drugog izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike tjeskobe u njegovim grudima. "Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi." Kao što Allah, dž.š., tjeskobnim i tegobnim, učini grudi onoga koga želi u zabludu odvesti, isto tako učini da šejtan zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta. 21

___

20
Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah želi. Ono što On ne želi sigurno neće biti, a ono što On želi sigurno biva. Nijedan pokret niti mirovanje ne može se desiti bez Njegove volje. Jer bi, u protivnom, značilo da postoji neko ko nadvladava Allahovu volju. A Allah, dž.š., daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko drugi mimo Njega, čija bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko povjeruje - povjerovao je Allahovom, dž.š., voljom; a ko nevjernik postane, nevjernik je postao Njegovom voljom. Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi kakvo dobro, da je to zbog toga što je na to bio primoran, kao i kakvo loše... Ne, i hiljadu puta ne... Jer, Allahova, dž.š., volja je nešto drugo, različito od Njegovih naređenja. Allah, dž.š., nešto želi, ali ne naređuje. Želi, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje, jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova. Allah, dž.š., naredio je određene naredbe i zabranio određene zabrane radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga Džennetom, a ko Mu bude neposlušan - kaznit će ga Džehennemom. On je šerijatski obaveznom čovjeku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga što je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džehennem. Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja čini, ne bi zaslužio ni Džennet ni Džehennem. Allah, dž.š., šerijatski je obaveznog (mukellef) čovjeka, da bi zaslužio nagradu ili kaznu, učinio slobodnim u izboru onoga čime ga je zadužio i u svemu što čini, bilo to dobro ili zlo. Međutim, sve je to u okviru Allahove, dž.š., volje, jer Allah, dž.š., može zabraniti čovjeku da čini dobro, kao što mu može zabraniti da čini zlo, ali pošto se Allahovo, dž.š., obećanje za uvođenje u Džennet onoga ko bude dobro radio, i prijetnja za uvođenje u Džehennem onoga ko bude radio loše, već desila - Allahova mudrost zahtijeva da čovjek ima slobodnu volju, a ne da bude prisiljen. Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro, zaslužuje Džennet, a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom. A ako bi bio prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu? Allah, dž.š., dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome što čine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (šerijatskih obaveza) koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i što izlazi iz okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut određenim zakonitostima. A Allah upućuje onoga koga hoće.

21
Na osnovu ovoga, značenje ovog časnog ajeta bilo bi da onome koji iskreno želi spoznati suštinu islama Allah, dž.š., pomogne u tome, tako što mu želi uputu, a zatim mu njegove grudi učini spremnim za prihvatanje islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju tome odazvati, Allah, dž.š., odvrati od upute i njihove grudi učini tjeskobnim, pa ne prihvataju poziv. Sve to u vidu kazne za to što ne prihvataju poziv, te učini da njima zavlada šejtan svojim nečistim mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa