"Kada ti poslasmo nekoliko džinova da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: 'Šutite i slušajte!' A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju."

وَإِذْ صَرَفْنَا إِلَيْكَ نَفَرًا مِنَ الْجِنِّ يَسْتَمِعُونَ الْقُرْآنَ فَلَمَّا حَضَرُوهُ قَالُوا أَنْصِتُوا ۖ فَلَمَّا قُضِيَ وَلَّوْا إِلَىٰ قَوْمِهِمْ مُنْذِرِينَ

Komentar ajeta:

Prenosi imam Ahmed od Ez-Zubeira:/136/:

"Kada ti poslasmo nekoliko džinova da Kur‘an slušaju", da je rekao da se desilo u mjestu Nahla, kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao zadnji noćni namaz (sabah). "Oni su se u gomilama oko njega tiskati stali."  Sufjan veli: "Lijepili su se jedan uz drugoga i bili poput vune isprepletane." Prenosi poznati imam Imam  Ebu-Bekr el-Bejheki u svome djelu "Delailul-Nubuvve" od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /137/ "Nije Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio pred džinima, niti ih je vidio. Upustio se Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa skupinom ashaba prema trgu Ukkaz. Tada se dogodilo da je postavljena prepreka između šejtana i vijesti koje se očituju na nebesima. Šejtani bijahu ga|ani svjetlicama, te se povratiše narodu svome. A narod ih upita: "Šta se dogodilo?" Odgovoriše: "Postavljena je prepreka između nas i vijesti na nebesima, i gađani smo svjetlicama." Rekoše: "To što ste spriječeni da slušate vjesti sa nebesa znači da se nešto krupno dogodilo, raziđite se prema istoku i zapadu Zemlje, i potražite šta je to što se ispriječilo između vas i nebesa." Raziđoše se i počeše pretraživati zemaljski istok i zapad sa namjerom da nađu prepreku koja onemogućava slušanje vijesti sa neba. Tako se uputila grupa prema Tihamu i dospjela do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je na putu prema pijaci Ukkaz u dolini Nahla klanjao sabah sa svojim ashabima. Kad čuše kako se Kur‘an uči, osluhnuše bolje i rekoše: "Tako nam Allaha, evo šta je prepreka izme|u nas i vijesti sa neba." Poslije toga društvo džinova vratilo se svome narodu

"i reklo: 'Mi smo, doista, slušali Kur‘an, koji izaziva divljenje, koji na Pravi put upućuje, i Mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati.'" /72:2,3/ Potom je Allah Uzvišeni objavio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:

"Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo" /72:1/, i bi mu objavljen govor džina. Prenosi El-Buhari od Museddeda sličnim rivajetom, Muslim prenosi od Šejbana ibn Feruha od Ebu-Avane, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose u poglavlju Et-Tefsir od Ebu-Avane. Prenosi Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je rekao: /138/ "Pristupili su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je učio Kur‘an u dolini Nahla. Kad su ga čuli, rekoše: 'Šutite!' Bilo ih je devet, a jedan se zvao Zevbe‘a. Potom je Uzvišeni Allah objavio:

"Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju, kad dođoše da ga čuju, oni rekoše: 'Šutite i slušajte.' A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju - sve do riječi: ...velikoj zabludi." /46:29,32/ Ovo predanje, zajedno sa rivajetom Ibn- Abbasa, r.a., ukazuje da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovoga puta nije osjetio prisustvo džina. Oni su slušali Poslanikovo, s.a.v.s., učenje, a potom se vratili svome narodu. Nakon toga su slali izaslanike ispred njihovih naroda u više navrata. O ovome će biti ponovno riječi kad bude za to bila prilika. Hafiz El-Bejheki kaže: "Ovo o čemu govori Ibn-Abbas, r.a., odnosi se na prvi slučaj kad su džini slušali Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur‘ana, kad su prvi put saznali da je on Allahov Poslanik. Tada Vjerovjesnik nije učio Kur‘an njima, niti ih je vidio. Poslije toga došao je izaslanik džina, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao poseban susret sa džinima, učio ih je Kur‘anu i pozivao Allahu Uzvišenom, kao što to prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a.

Prenosi Imam Ahmed od Alkame, koji kaže: /139/ "Pitao sam Abdullaha ibn Mes’uda, r.a.: 'Je li neko od vas bio u društvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., one noći kad je imao sastanak sa džinima?' A on odgovori: 'Nije niko od nas bio u društvu sa njim, međutim, znali smo da te noći nije bio u Meki, te smo se pitali da ga neko nije ubio, gdje li se skriva, šta je sa njim?...' Te kaže: 'Bili smo se uplašili i cijelu noć u teškim brigama proveli. Kad se približilo jutro', ili je rekao: 'u svitanje, odjednom primijetismo kako nam se približava iz pravca Hire.' Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče!' Te mu spomenuše stanje koje ih je bilo snašlo u njegovoj odsutnosti, a on reče: 'Došao mi je izaslanik džina, te sam im otišao i učio Kur‘an.' Zatim je krenuo i pokazao nam njihove tragove i ostatke vatre. Dalje kaže - da je Eš-Ša'bi rekao: 'Tražili su od njega hranu!' A Amir kaže: 'Tražili su od njega hranu u Meki'; radilo se o džinima Arapskog poluotoka. Zatim je rekao Allahov Poslanik: 'Svaka kost, kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime, koja vam dođe do ruke, najbogatija je mesom, a svaki brabonjak ili balega ostatak su hrane vaših životinja.' A potom reče: 'Nemojte se time čistiti poslije nužde, jer to je hrana vaše braće džina.'" Prenosi Muslim u Sahihu.

U drugoj se varijanti kazivanja o ovom doga|aju kaže da je Ibn-Mes’ud bio zajedno sa Božijim Poslanikom, s.a.v.s., u noći kad se susreo sa džinima. Prenosi Ibn-Džerir, Allah mu se smilovao, od Ebu-Osmana ibn Šejba el-Hazaija, koji je bio iz Šama, da je rekao: "Uistinu je Abdullah ibn Mes‘ud rekao: - Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim ashabima dok je bio u Meki: /140/ 'Ako neko od nas želi da večeras prisustvovati susretu sa džinima neka to učini.' "Niko od ashaba osim mene nije bio prisutan. Uputili smo se dok nismo stigli na kraj Meke, Allahov Poslanik nogom je povukao liniju po zemlji i naredio mi da sjednem na nju. On se još udaljio i stao, počeo učiti Kur’an. Okružile su ga brojne siluete, tako da ga uskoro nisam mogao vidjeti niti čuti njegov glas. Poslije se počeše razilaziti, kao što se oblaci kidaju, dok ne osta tek mala skupina. Sve je bilo završeno u svanuće. Tada se Božiji Poslanik, s.a.v.s., malo udalji da izvrši nuždu, a onda dođe i reče mi: 'Šta je sa skupinom džina?' Ja rekoh: 'Ovo su oni, o Allahov Poslaniče!', a on im dade kosti i balegu kao hranu. Potom je zabranio da se čisti hranom džina." (Iz navedenih hadisa da se razumjeti da je skupina džina slušala Allahova Poslanika, s.a.v.s., u prilici kad on to nije znao. Zatim ga je Uzvišeni Allah obavijestio o tome. Potom se razjašnjava hadisom, koji prenosi Alkama, te hadisom Osmana ibn Šejbe el-Hazaia, a oba ova hadisa prenosi Ibn-Mes’ud, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., išao džinima s jasnom namjerom; učio im Kur‘an i pozivao ih u vjeru Uzvišenog Allaha. Ibn-Mesud je bio sa njim, ali ga je ostavio podalje od sebe da sjedi iza linije koju je povukao, s.a.v.s., i naredio mu da je ne smije prijeći. Bilo je to iz bojazni da ga džini ne spopadnu. Ovo je bilo u Meki, a što se tiče susreta u dolini Nahla, to su bili džini Nineve. A džini sa kojima se susreo u dijelu Meke zvanom El-Hadžun, to su džini Nesibejn. Dakle, rivajet od Ibn- Abbasa koji niječe susret, s.a.v.s., sa džinima, govori da su se džini sakupili u njegovoj blizini i slušali učenje Kur’ana, a da Poslanik, s.a.v.s., to nije znao. Od njega, s.a.v.s., također se navodi da se sastao sa njima, kao što to od njega i prenosi Ibn-Džerir.

U povodu ajeta sure "El-Džinn":

 "kada ti poslasmo nekoliko džina", kako kaže: "Bilo ih je sedam članova Nasibejn. Allahov Poslanik, s.a.v.s., imenovao ih je izaslanicima u njihovom narodu. Ovo upućuje na to da Ibn-Abbas, r.a., prenosi dva kazivanja; negacije i potvrde. Postoji mimoilaženje o broju džina u izaslanstvu koje je došlo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. U dolini Nahla bilo ih je ukupno devet, drugi kažu petnaest, treći - bilo ih je tri stotine, dok neki kažu bilo ih je dvanaest hiljada. Ova razlika u broju upu}uje da se dolazak džina Poslaniku, s.a.v.s., u skupinama desio više puta. Tako|er je skupina džina dolazila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u Medinu. Kao što se govor o tome prenosi od Ibn-Mes'uda i Ez-Zubejra ibn el-Avvama. Ali, u rivajetu Ibn-Mes'uda nalazi se prenosilac označen kao "medžhul" - nepoznat, a u rivajetu Ez-Zubejra ibn el-Avvama, čovjek po imenu Bekijje ibn el-Velid, označen kao "mudellis." Ovo nas je navelo na to da izvršimo selekciju hadisa. Izabrali smo navedene hadise iz kojih se može razumjeti ono što se htjelo reći, iz razloga što smo željeli sažeti govor, izbjegavajući onaj njegov dio čiji spomen nema veće bitnosti u navodima o džinima, koje je uvrstio Ibn-Kesir u svom Tefsiru, neka mu se Allah smiluje). Allah Uzvišeni veli:

 "Kada ti poslasmo nekoliko džina", tj. skupina

   "da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: 'Šutite i slušajte!'"  Ovo ukazuje na etiku njihovog ponašanja. Prenosi Hafiz el-Bejheki od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: /41/ "Učio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., suru "Er-Rahman"; a kad je završio reče: 'Zašto ste zašutjeli? Džini imaju ljepše reakcije od vas. Svaki put kad sam im proučio ajet:

 'pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!' /55:13/, oni su rekli: 'Ne poričemo ni jednu blagodat ni dokaz; Gospodaru naš, neka je Tebi hvala.'" Prenosi El-Tirmizi.

Allah Uzvišeni veli:

"a kad se završi", poput govora Uzvišenog: "a kad se namaz obavi" /63:10/, tj. završi, "vratiše se narodu svome da opominju." Da opominju na ono što od Kur’ana slušaše, iz usta Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kao što Uzvišeni Allah veli:

"da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kad mu se vrate da bi se Allaha pobojali" /9:122/. Ovaj se ajet uzima kao dokaz toga da kod džina postoje samo opominjači, dok nema poslanika - vjerovjesnika. Nema nikakve sumnje u to da Uzvišeni Allah nije slao poslanika džina. Kao što Allah Uzvišeni veli:

 "A mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali" /12:109/. A što se tiče Allahovih, dž.š., riječi:

"O skupino  džina i ljudi, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili" /6:130/, one se odnose na obje vrste, a osnova je na jednoj, a to je u ovom slučaju na ljudskoj vrsti, kao što Uzvišeni Allah kaže:

 "iz njih se vadi biser i merdžan", tj. jednog od njih.

 

Ovaj ajet nema povezanih indeksa