A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen.

وَإِنَّهُ فِي أُمِّ الْكِتَابِ لَدَيْنَا لَعَلِيٌّ حَكِيمٌ

Komentar ajeta:

"A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen", znači: da je čast koju Kur‘an uživa u višim sferama (među melekima) potpuno jasna.

Uzvišeni veli: "on", Kur‘an "u Glavnoj je knjizi" u Levhi-mahfuzu - knjizi pomno čuvanoj "kod Nas" "cijenjen", uživa veličanstveno mjesto, ugled i počasti. "...savršen", savršeno precizan, bez ikakve zbrke i nesklada. Sve ovo ima za cilj naglasiti kur‘ansku veličinu i nedostižnost.

Kao što na drugom mjestu Uzvišeni Allah veli: "On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj i dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova." /56:77-80/ Iz značenja ovih ajeta učenjaci, da je Allah sa njima zadovoljan, izveli su stav da nečista osoba - džunub ne smije doticati Mushaf. To se u pojedinim hadisima i spominje zato što meleki u Visokome Društvu odaju počast Mushafu koji sadrži Kur‘an. Stanovnici Zemlje prvenstveno su obavezni to činiti jer je on njima objavljen. Govor Kur‘ana njima je upućen. Stoga su prvenstveno ljudi dužni prema Kur‘anu ophoditi se sa poštovanjem odajući mu svako priznanje. Poslušno mu se staviti na raspolaganje i priznati pokornost jer je i Sam Allah Kur’anu odredio mjesto:

"...a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen."

Ovaj ajet nema povezanih indeksa