a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.
وَأَنْزَلَ الَّذِينَ ظَاهَرُوهُمْ مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ مِنْ صَيَاصِيهِمْ وَقَذَفَ فِي قُلُوبِهِمُ الرُّعْبَ فَرِيقًا تَقْتُلُونَ وَتَأْسِرُونَ فَرِيقًا
Komentar ajeta:
Već smo govorili da je pleme Benu-Kurejza prekršilo ugovor koji je postojao između njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tome je doprinio Hujejj ibn-Ahtab en-Nedarij, Bog ga prokleo. Neprestano je uticao na njihovog vođu Ka'b bin Eseda dok nije prekinuo ugovor. Kada je Allohov Poslanik, s.a.v.s., saznao za prekid ugovora, bio je time pogođen i teško opterećen, baš kao i muslimani. Ali, kada ga je Allah, dž.š., pomogao da pobijedi i kada je prisilio dušmane da se vrate poraženi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio se kao pobjednik. (491) Dok se Allahov Poslanik, s.a.v.s., kupao u kući Umni-Seleme, r.a., nakon zamora od ove opsade - pred njim se iznenada pojavio Džibril, a.s., sa omotanim turbanom od brokata, na mazgi koja je bila prekrivena kadifom i brokatom. Melek rekao je: "Jesi li to odložio oružje, o Allohov Poslaniče?" "Da", reče on, s.a.v.s. "Znaj da meleci nisu odložili svoje oružje. Ja se sada vraćam." Zatim je rekao: "Uzvišeni Allah ti naređuje da kreneš protiv Benu-Kurejza, a meni je naredio da ih uzdrmam." Allohov Poslanik, s.a.v.s., odmah je krenuo i ljudima naredio da putuju prema Benu-Kurejzi, koji je bio udaljen nekoliko milja od Medine. To se desilo poslije podne namaza. Tada je Resulallah, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne klanja ikindija-namaz nigdje drugo osim u plemenu Benu-Kurejza. Ljudi su krenuli prema ovom plemenu pa je vrijeme ikindije namaza nastupilo dok su još bili na putu. Neki su odmah klanjali ikindiju govoreći: "Nije se to od nas tražilo, već se željelo da brže stignemo na odredište." Drugi su rekli: "Nećemo je klanjati osim u plemenu Benu-Kurejza." Poslanik, s.a.v.s., nije korio nikoga ni iz jedne grupe. On ih je slijedio u njihovom pohodu. On ostavi u Medini Ibn-Ummi Mektuma, r.a., a bajrak dade Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a. Poslije toga Allohov Poslanik, s.a.v.s., upustio se s njima u borbu, opkolio ih i dvadeset pet noći držao pod opsadom.
Nakon završene opsade i pobjede nad njima, bili su zadovoljni da im presudi Sa'd ibn Mu'az, prvak plemena El-Evs. Sa'd i Kurejši bili su saveznici u džahilijetu, pa su mislili da će on to imati u vidu, kao što je nešto slično uradio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul posredujući za svoje prijatelje, pleme Benu-Kajnuka, pa ih je Resulullah pustio. Resulullah, s.a.v.s., pozvao je Sa'da da dođe iz Medine i presudi zarobljenim Kurejšima. Inače, Sa'd je bio bolestan, jer ga je pogodila strijela u venu na ruci u bici protiv saveznika. Došao je jašući na magarcu, na kojem se smjesti, a pripadnici iz plemena El-Evs su nastojali da ga umile pred Kurejzijama. Kada su mu dojadili sa govorom, rekao je: "Došlo je vrijeme da se Sa'd na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora." Tada su shvatili da ih on neće ostaviti u životu. Kada se približio šatoru u kojem je bio Resulullah, s.a.v.s., Allahov Poslanik rekao je: "Ustanite prema svome gospodaru i skinite ga sa magarca!" Nakon što su mu pomogli da siđe rekao je: "Donosim presudu da se njihovi borci pobiju, djeca i žene zarobe, a imetak podijeli." Resulallah, s.a.v.s., reče: "Sudio si im prema zakonu Allahovu, Koji je iznad sedam nebesa." Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se iskopaju jame u zemlji, gdje su ih dovodili svezane i tu ubijali. Bilo ih je između 700 i 800. Ostali su zarobljeni - žene, djeca i imetak.
Zbog toga je Uzvišeni rekao: "koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo", tj. pomagali su ih za vrijeme bitke na Hendeku i pomagali su ih u ratu protiv Resulullaha.
"A sljedbenike Knjige", tj. Benu- Kurejza iz loze Benu-Israila. Njihovi su očevi davno došli u Hidžaz iz želje da slijede nepismenog Vjerovjesnika koji se spominjao kod njih u Tevratu i Indžilu: "i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju" (2:89), pa neka je na njih Allahovo prokletstvo.
Allahov govor: "iz utvrda njihovih" znači "tvrđava" "i strah u srca njihova ulio", tj. riječ "strah". Allah im je ulio strah, jer su oni huškali idolopoklonike na rat protiv Resulullaha. Nije isti onaj ko zna kao onaj ko ne zna. Oni su strašili muslimane i namjeravali ih ubiti, što se vratilo njima samima. Željeli su da iskorijene muslimane, ali su sami iskorijenjeni uz kaznu na ahiretu. Tako je njihova pogodba postala gubitnička. Zbog toga je Uzvišeni rekao:
"Pa ste jedne pobili a druge kao sužnje uzeli." Oni koji su ubijeni to su borci, a zarobljeni su žene i djeca.
Povezani indeksi: