"I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: 'Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim!'

وَأُحِيطَ بِثَمَرِهِ فَأَصْبَحَ يُقَلِّبُ كَفَّيْهِ عَلَىٰ مَا أَنْفَقَ فِيهَا وَهِيَ خَاوِيَةٌ عَلَىٰ عُرُوشِهَا وَيَقُولُ يَا لَيْتَنِي لَمْ أُشْرِكْ بِرَبِّي أَحَدًا

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže: "I propadoše plodovi njegovi", tj. njegova imovina i njegovi plodovi. Riječ je o nevjerniku koga je vjernik opominjao, strahujući od slanja moguće nesreće na njegov vrt, kojim je bio zaslijepljen i koga je obožavao mimo Allaha, dž.š., "Kršio je ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio", tj. udarao je jednom drugu ruku sklapajući ih i žaleći te uzdišući za imetkom koji mu je nestao iz vrta. Govorio je: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim. I nije bilo nikoga", tj. ni prijatelja ni potomka "da mu pomogne  osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći. Tada može pomoći samo Allah, Istiniti." Onog trena kada stigne kazna, bio neko vjernik ili nevjernik, on se vraća Allahu, dž.š., traži Njegovu pomoć i pokorava Mu se.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa