"I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u ^as oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe o njima raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: 'Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju!"
عَلَيْهِمْ بُنْيَانًا ۖ رَبُّهُمْ أَعْلَمُ بِهِمْ ۚ قَالَ الَّذِينَ غَلَبُوا عَلَىٰ أَمْرِهِمْ لَنَتَّخِذَنَّ عَلَيْهِمْ مَسْجِدًا
Komentar ajeta:
Uzvišeni kaže:“i Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju”, tj. otkrili smo ih ljudima: “da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje." Više pripadnika prvih generacija (selef) spominje da je ljude toga vremena zadesila sumnja u proživljenje i Sudnji dan. Neki od njih tvrdili su da će duše biti proživljene bez tijela pa je Allah proživio stanovnike pećine kao dokaz i znamenje toga. Pošto je jedan od njih otišao da kupi hranu, ušao je u grad koji nije mogao prepoznati: vidio je drugi grad i druge ljude, pa je pomislio da je poludio, a ustvari njemu nije bilo ništa, već su se ljudi promijenili iz stoljeća u stoljeće i iz generacije u generaciju. Smatrao je da treba požuriti sa izlaskom iz ovoga grada, a onda se uputio ka čovjeku koji prodaje hranu kako bi mu platio ono što je imao kod sebe. Kada je taj čovjek vidio njegov novac, začudio se njegovom izgledu i predao ga svome susjedu, a onda su ga me|usobno jedan drugom dodavali i govorili: "Ovaj je vjerovatno našao blago." Pitali su ga o njegovoj situaciji kao i o tome odakle mu novac, pa im je on rekao: "Ja sam stanovnik ovoga grada čiji je vladar Dikjanos. Sinoć sam ga napustio." Smatrali su da je lud, pa su ga odveli svome vladaru koji ga je pitao o njegovom stanju o čemu ga je ovaj obavijestio tako da je vladar ostao zbunjen u situaciji u kojoj se našao. Vladar toga mjesta zajedno sa svojim stanovništvom ustao je i krenuo do pećine do koje ih je doveo ovaj mladić pri tome im rekavši: "Dopustite mi da prije uđem i obavijestim svoje društvo koje se nalazi unutra." Ušao je u pećinu, i kako kažu, a da oni uopće nisu znali kako. Allah im je sakrio vijest o njima. Drugi kažu: Ušli su im i vidjeli ih. Vladar im je selam nazvao i zagrlio ih, a sam je bio musliman - prema onome kako se navodi. Obradovali su mu se, ljubazno s njim razgovarali, pozvali ga i selam mu nazvali, a onda se vratili svojim ležajevima, pa ih je Uzvišeni usmrtio. A Allah najbolje zna! To što su ljudi toga vremena vidjeli stvarnost Stanovnika pećine dokaz je za muslimane toga vremena kao i dokaz protiv poricatelja proživljenja i idolopoklonike među njima.
“kada su se između sebe o njima raspravljali”, tj. o stvarima Sudnjeg dana - ko je u njega vjerovao a ko ga je poricao"i rekli", tj. muslimani izme|u njih:[1] "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni", tj. zatvorite ulaz njihove pećine i ostavite ih u njihovom stanju:“A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše“, tj. ljudi od riječi i autoriteta: "Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju!" Ovaj njihov prijedlog nije pohvaljen jer protivrječi riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /99/ "Allah je prokleo židove i kršćane koji su uzeli grobove svojih vjerovjesnika kao bogomolje", upozoravajući šta su učinili.[2]
[1] Rečenica: "Muslimani između njih" nije Ibn-Kesirov govor nego moj, jer se to slaže sa šerijatskim propisima po kojima je zabranjeno graditi džamije na kaburima, a njihove riječi: "Sagradite na ulazu u nju ogradu"odgovaraju islamskim prpisima i stoga sam zaključio da su zagovornici ovog mišljenja muslimani.
[2] Islam i njegovo učenje je jedno i važeće od Adema, a.s., do Muhammeda, s.a.v.s.
Ovaj ajet nema povezanih indeksa