Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate, i da uši njihove čuju ono što treba da čuju; ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.
أَفَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَتَكُونَ لَهُمْ قُلُوبٌ يَعْقِلُونَ بِهَا أَوْ آذَانٌ يَسْمَعُونَ بِهَا ۖ فَإِنَّهَا لَا تَعْمَى الْأَبْصَارُ وَلَٰكِنْ تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِي فِي الصُّدُورِ
Komentar ajeta:
Govor Uzvišenog: "Zašto oni po svijetu ne putuju", tj. mislima i tijelima svojim kako bi vidjeli tragove, ostatke onih koji su nestali, šta se s njima desilo i kakva se osveta i kazna sručila na njihove domove,
"pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju", tj. da pomoću toga odnosno na osnovu toga izvuku pouku.
"Ali, i oči nisu slijepe, već srca u grudima", tj. nije slijep onaj koji ne vidi, nego je slijep onaj koji ne razumije i ne shvata. Najljepše je o tome kazao Ebu-Muhammed Abdullah bin Muhammed bin Hajan al-Endelusi al-Šenterini, koji je umro 517. god.: "Onaj ko sluša zov nesreće, dozivaju ga dva donosioca vijesti o smrti: starost i oronulost. Ako ne čuješ opomenu, pa u što gledaš!? U svojoj glavi dva osvješćivača imaš: sluh i vid. Gluh i slijep je samo onaj koga ni dva upućivača ne upute: oko i tradicije. Ništa vječno nije, niti vrijeme, niti svijet ovaj, niti kosmos najviši, niti svjetionika dva: Sunce i Mjesec. Dunjaluk će sigurno napustiti dva stanovnika njegova, makar se i nerado sa njim rastajali: neprosvijećeni i civilizovani."
Povezani indeksi: