"Da bi svjedoci bili koristi svojih i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je oskrbio životinjama domaćim. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!"
لِيَشْهَدُوا مَنَافِعَ لَهُمْ وَيَذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ فِي أَيَّامٍ مَعْلُومَاتٍ عَلَىٰ مَا رَزَقَهُمْ مِنْ بَهِيمَةِ الْأَنْعَامِ ۖ فَكُلُوا مِنْهَا وَأَطْعِمُوا الْبَائِسَ الْفَقِيرَ
Komentar ajeta:
Ibn-Abbas o dijelu ajeta "Da bi svjedoci bili koristi svojih" kaže: "Koristi ovog i budućeg svijeta. Ahiretska korist je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Što se tiče ovosvjetske koristi, to je ono što imaju od životinja, kurbana i trgovine." Isto tako kaže El-Mudžahid, kao i drugi, a to je da se misli na dunjalučke i ahiretske koristi kao što kaže Uzvišeni: "Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svog molite da vam pomogne da nešto steknete." (2:198) Govor Uzvišenog:
"I da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je opskrbio životinjama domaćim." Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da se pod "određenim danima", misli na deset dana, zul-hidžeta. Buharija ovo prenosi kao muallek hadis uz upotrebu sintagme prenošenja hadisa u aktivu. Sličan hadis se prenosi od Ebu-Musaa el-Ešarija, Mudžahida, Ata'a i drugih. Buharija prenosi od Ibn-Abbasa, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /214/ "Nema djela učinjenog u određenim danima koje bi bilo bolje od ovih dana." Upitali su: "Niti borba na Božijem putu?" Odgovorio je: "Niti džihad na Allahovom putu izuzev čovjeka koji iziđe izlažući svoj život i imetak opasnosti i na kraju žrtvuje oboje." Hadis prenose imam Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, a na sličan način hadis prenosi i Ibn-Madže.
Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /215/ "Nema uzvišenijeg dana kod Allaha niti Mu ima dražeg djela u danima od ovih deset dana, zato u njima donosite što više tekbire, što više ponavljajte riječi: 'Nema boga osim Allaha', i zahvaljujte Allahu." Buharija kaže da su Ibn-Omer i Ebu-Hurejre u tih deset dana izlazili u čaršiju, donosili tekbire, a ljudi bi za njima ponavljali donoseći tekbire.
Prenosi Ahmed od Džabira kao merfu - predanje /216/ da je to broj deset kojim se Allah kune u Svom govoru:
"Tako mi zore i deset noći." (89:1, 2) U Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ebu-Katadeta da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitan je za post na Dan Arefata, pa je odgovorio /217/ da je Allah uzeo u obavezu da će za post na Dan Arefata oprostiti grijehe iz prošle i tekuće godine." Obuhvaćen je time i prvi dan Kurban-bajrama, odnosno Veliki hadž, a u hadisu se navodi da je kod Allaha najpriznatiji dan Velikog hadža. Jednom riječju, za ovih deset dana kaže se da su najbolji dani u godini, o čemu govori i hadis, a mnogi su tim danima dali prednost u odnosu na posljednjih deset dana ramazana. Neki daju prednost posljednjoj dekadi mjeseca ramazana zato što je u njoj Lejletul-kadr, dok drugi zastupaju drugačije mišljenje, pa kažu da je ovih deset dana bolje u smislu dana, dok su noći posljednje dekate ramazana bolje. Na ovaj način isprepletena je sveobuhvatnost dokaza, a Allah najbolje zna.
Preovlađujuće mišljenje (koje je autentično prema Ibn-Abbasu), a prema riječima Ibn-Omera je da su "poznati dani" i "određeni dani" četiri dana. "Poznati dani" su: prvi dan Kurban-bajrama i dva koja ga slijede, a "određeni dani" su tri dana koja slijede poslije prvog dana Kurban-bajrama. Ovaj sened je ispravan i seže do Ibn-Omera, a takav stav podupire i govor Uzvišenog:
"...zato što ih je opskrbio životinjama domaćim". Znači, Allah se spominje kad se kurban kolje. Ko u "poznate dane" ubraja Dan Arefata, prvi dan Kurban-bajrama i dan koji slijedi poslije njega zastupa slabije mišljenje, a Allah najbolje zna.
Govor uzvišenog:
"Zato što ih je opskrbio životinjama domaćim", tj. devama, kravama, sitnom stokom, kako je to Uzvišeni obrazložio u suri "El-En’am":
"I to osam jedinki u parovima." (6:143)
Govor Uzvišenog:
"Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog." Jesti kurbansko meso dopušteno je i smatra se poželjnim, kao što je potvrđeno da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., pošto je zaklao svoj kurban naredio da se od svakog kurbana skuha jedan dio, je jeo kurbansko meso i posrkao supu od masnog mesa. Prenosi se od Malika da je rekao da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., volio da jede meso svog kurbana, shodno riječima Uzvišenog:
"Jedite meso njihovo." Sufjan es-Sevri prenosi od Mensura, a ovaj od Ibrahima, koji o dijelu kur'anskog ajeta: "jedite meso njihovo" kaže da mušrici nisu jeli meso od svojih žrtava. Muslimanima je to učinjeno olakšicom, pa su jeli oni koji su htjeli, a nisu jeli oni koji nisu htjeli. Na sličan način prenosi se i od Mudžahida i Ata'a (shodno izboru). Kurban se dijeli na tri dijela. Jedna trećina pripada onome ko kolje, trećina se dijeli kao hedija, a trećina se dijeli na sadaku, shodno riječima Uzvišenog:
"Jedite, a i nahranite onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi" (22:36) O tome će, ako Bog da, biti govora. Govor Uzvišenog: "za siromaha ubogog." To je onaj koji je primoran, kojeg je pritisla oskudica, siromašak koji je skroman i koji ne pruža ruku.
Povezani indeksi: