Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova Puta i Mesdžid-Harama - a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka - i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا وَيَصُدُّونَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ وَالْمَسْجِدِ الْحَرَامِ الَّذِي جَعَلْنَاهُ لِلنَّاسِ سَوَاءً الْعَاكِفُ فِيهِ وَالْبَادِ ۚ وَمَنْ يُرِدْ فِيهِ بِإِلْحَادٍ بِظُلْمٍ نُذِقْهُ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ
Komentar ajeta:
Uzvišeni nevjernike kori zato što oni vjernike odvraćaju da dolaze časnom hramu i da svoje obrede u njemu izvršavaju, zato što nevjernici tvrde da su oni čuvari Hrama:
"A oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje" (8:34)
U ovome leži dokaz da je ovaj ajet medinski. Govor Uzvišenog:
"Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova Puta i Mesdžid-Harama", tj. pored toga što ne vjeruju, oni vjernike od Allahova Puta odvraćaju i od časnog hrama, za kojim žude, tj. one koji na njega polažu najviše prava. Govor Uzvišenog:
"A Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka", tj. sprečavaju ljude da dođu časnom hramu, a Allah ga je po vjerozakonu namijenio svima. U njemu nema razlike između mještanina i onoga koji je daleko od njega. Odatle je i jednakost ljudi u pogledu posjeda i stanova u Meki.
Kad je u pitanju da li je dozvoljeno vlasništvo u Meki, nasljeđivanje i izdavanje pod zakup, postoje različita mišljenja. Šafija smatra da je sve to dozvoljeno, a kao dokaz navodi hadis kojeg prenosi Zuhri od Usame bin Zejda, koji je rekao: /212/ "O Božiji Poslaniče, hoćeš li sutra odsjesti u svojoj kući u Meki?" Upitao je: "Je li nam Ukajl ostavio kakav posjed?" Zatim je konstatovao: "Nevjernik ne nasljeđuje muslimana niti musliman nevjernika!" Ovaj hadis naveden je kod Buharije i Muslima. Potvrđeno je da je Omer bin Hattab kupio u Meki kuću od Safvana bin Umejje za četiri hiljade dirhema i pretvorio je u zatvor. Ishak bin Rahovejh smatra da se posjedi i stanovi u Meki ne mogu nasljeđivati niti izdavati pod zakup, a ovo je stav jedne grupe selefija, a to potvrđuju onim što prenosi Ibn-Madže od Alkame bin Nadla, koji je kazao: "Umro je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu-Bekr i Omer, a ono što se nazivalo 'posjedom u Meki' bilo je samo ono što je napušteno. Onaj kome je bilo potrebno stanovao je, a imućni su ustupali da se stanuje." Imam Ahmed zastupao je srednje mišljenje; objedinivši sve dokaze rekao je: "Dozvoljeno je posjedovati i nasljeđivati, ali ne davati pod zakup." Govor Uzvišenog:
"I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi", tj. dat ćemo mu da okusi bolnu patnju, i to onaj ko u Haremu učini nešto odvratno, s predumišljajem. Mudžahid kaže: "Ko u Haremu učini nešto loše - a ovo se specifično odnosi na časni harem - bit će za to kažnjen. Ukoliko pokaže odlučnost da to učini, pa makar to i ne učinio bit će zato kažnjen. Konačno, ukoliko čovjek u Haremu učini nešto što je općenito loše, bit će kažnjen srazmjerno tom činu.
Ukoliko to uradi u Haremu, kazna će biti veća zbog stepena svetosti koju Harem ima kod Allaha. Tako će se postupiti od najmanjeg do najvećeg grijeha, a sve je to sadržano u okviru riječi Uzvišenog: "Kakvo nasilje", pa makar se radilo o grdnji sluge i onoga što je veće od toga kao što je gomilanje hrane s ciljem prodaje u vremenu oskudice (pa do ubistva, pripisivanju Allahu druga, otpadništva od vjere. Sve je to nasilje. Loše djelo učinjeno u Haremu nije isto kao loše djelo učinjeno na nekom drugom mjestu. Za takvo djelo Uzvišeni će kazniti onako kako dolikuje, dostojno svetosti Harema.) 459
---
459 Ono što se nalazi između dvije zagrade moje su riječi.
Povezani indeksi: