Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.
أَلَمْ تَرَ أَنَّ اللَّهَ يَسْجُدُ لَهُ مَنْ فِي السَّمَاوَاتِ وَمَنْ فِي الْأَرْضِ وَالشَّمْسُ وَالْقَمَرُ وَالنُّجُومُ وَالْجِبَالُ وَالشَّجَرُ وَالدَّوَابُّ وَكَثِيرٌ مِنَ النَّاسِ ۖ وَكَثِيرٌ حَقَّ عَلَيْهِ الْعَذَابُ ۗ وَمَنْ يُهِنِ اللَّهُ فَمَا لَهُ مِنْ مُكْرِمٍ ۚ إِنَّ اللَّهَ يَفْعَلُ مَا يَشَاءُ ۩
Komentar ajeta:
Uzvišeni ističe da je jedino On, Koji sudruga nema, dostojan obožavanja, te da Mu zbog Njegove uzvišenosti sve čini sedždu milom ili silom. Svaka stvar Mu sedždu čini na specifičan način. Uzvišeni veli:
"Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji." Tj. meleki u nebeskim prostranstvima i živa bića i životinje na svim stranama, te ljudi i džini, životinje i ptice. Govor Uzvišenog:
"A i Sunce, i Mjesec, i zvijezde." Uzvišeni objašnjava da oni čine sedždu svome Stvoritelju i da su Mu potčinjeni i podređeni i navodi ova stvorenja jer su često obožavana:
"Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio."(41:37) U "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ibn-Zerra neka je Allah sa njim zadovoljan, da je rekao: "Obratio mi se Božiji Poslanik, s.a.v.s., riječima: /206/ 'Znaš li kamo ide ovo Sunce?' Odgovorio sam: 'Allah i Njegov Poslanik znaju.' 'Ono ide ispod Arša i čini sedždu. Zatim traži da mu se naredi, pa skoro će mu se reći: 'Idi odakle si i došlo.'"
Govor Uzvišenog: "I planine i drveća." Njihovo padanje na sedždu je kretanje njihovih sjenki s desna i s lijeva. Govor Uzvišenog: "I životinje," tj. kompletan životinjski svijet. U hadisu koji se prenosi od imami Ahmeda stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se leđa životinja koriste kao minberi (mjesta odakle se govori). Mnogo je jahaćih životinja koje su možda bolje ili, pak, više čine zikr Uzvišenom Allahu od oni koji ih jašu.
"I mnogi ljudi" tj. mnogi Allahu čine sedždu dobrovoljno, po slobodnom izboru, predajući se tako. "A mnogi i kaznu zaslužuju" tj. oni koji zaniječu, odbiju i uzohole se.
"A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi." Kazao je Ibn Ebi-Hatim, prenoseći od Dža'fera bin Muhammeda, ovaj od svog oca, a on od hazreti Alije, kojem je rečeno: "Ovdje ima čovjek koji govori o volji." Alija mu se obratio riječima: "Božiji robe, je li te Allah stvorio onako kako je On htio ili kako si ti htio?" Odgovorio je: "Onako kako je Allah htio." "Bolest ti daje kad On hoće ili kad ti hoćeš?" Odgovorio je: "Kad Allah hoće." "Daje ti da ozdraviš kad On hoće ili kad ti hoćeš?" "Kada On hoće", glasio je odgovor. "Usmrćuje te kad ti hoćeš ili kad On hoće?" Odgovorio je: "Kad On hoće." Hazreti Alija će na to reći: "Tako mi Allaha, da si rekao drugačije po glavi bi te sabljom udario."
Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: /207/ "Kad čovjek prouči ajet koji zahtijeva sedždu, šejtan se povuče plačući." I kaže: "Teško meni! čovjeku je naređeno da učini sedždu, pa ju je učinio, i zato će imati Džennet. Meni je naređeno da učinim sedždu, pa sam odbio, i zato ću imati Džehennem."
Hadis prenosi Muslim. Imam Ahmed prenosi od Ukbe bin Amira, koji je rekao: /208/ "Rekao sam: 'O Božiji Poslaniče, je li suri 'Hadž' zbog dvije sedžde, data prednost u odnosu na ostale kur'anske sure?' Odgovorio je: 'Da. Ko zbog njih neće ničice pasti na zemlju, neka ih ne uči.'" Iako se u hadisu pominje Ibn-Lehi'a, on upotrijebljava sintagmu koja ukazuje da je on hadis čuo od svog predhodnika (u senedu), a usto hadis ima potvrdu (šahid) u drugim hadisima koji jedni druge podupiru.
Povezani indeksi: