Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.

وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا ۖ إِنَّكَ لَنْ تَخْرِقَ الْأَرْضَ وَلَنْ تَبْلُغَ الْجِبَالَ طُولًا

Komentar ajeta:


Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima oholost i uobraženost u hodanju: "Ne hodi po zemlji nadmeno", tj. hodom uobraženim: "jer zemlju ne možeš probiti", tj. nećeš probiti zemlju svojim hodom: "ni brda u visinu dostići", svojim ponosom i narcisoidnošću, kao što spominje hadis:
/50/ "Ko je ponizan Allahu, On će ga uzdignuti, "On smatra sebe ništavnim, ali je u očima ljudi značajan (velik), a ko se uzoholi, Allah će ga poniziti, "On sebe smatra velikim, ali je u očima ljudi ništavan, čak im je mrži od psa i svinje." Hasan el-Basri gledao je Ebu el-Ehima koji je tražio El-Mensura a bio je prekriven ukrašenim ogrtačima koji su bili jedan nad drugim, i dok je išao, uobražavajući se, Hasan mu je rekao: "Uobražena li čovjeka. Gleda sam sebe, a ne zahvaljuje Allahu na blagodatima, niti uzima Njegove naredbe, a niti podmiruje Njegove obaveze." Čuo ga je El-Ehim, pa se vratio izvinjavajući mu se, a on mu je rekao: "Ne izvinjavaj se meni, pokaj se svome Gospodaru, zar nisi čuo riječi Allaha Uzvišenog: "Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići." Ibn-Omer, r.a., vidio je jednog čovjeka kako se razmahuje hodajući, pa je rekao: "Doista šejtani imaju braću."

Povezani indeksi:

  1. Pokuđena svojstva i grijesi/ Pokuđenost oholosti u hodu