„Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.“
وَمَا أُبَرِّئُ نَفْسِي ۚ إِنَّ النَّفْسَ لَأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلَّا مَا رَحِمَ رَبِّي ۚ إِنَّ رَبِّي غَفُورٌ رَحِيمٌ
Komentar ajeta:
"Ja ne pravdam sebe, kaže ona, jer duša govori i želi, zato sam ga pokušala zavesti, „…ta, duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje“, osim one koju Allah sačuva od grijeha. „Gospodar moj, zaista, prašta i samilostan je.“ Ove riječi najbolje odgovaraju kontekstu razgovora. Slično mišljenje iznosi Maverdi u svome Tefsiru, koje podržava i imam Ebu-Abbas ibn Tejmijje, o čemu je napisao posebno djelo. Neki kažu da su to riječi Jusufa, a.s., koji kaže: „Isto tako on neka zna da ga ja nisam iznevjerio“, kod njegove žene, „U njegovom odsustvu...“ Prvo je mišljenje, međutim, jače i izrazitije, jer se cio konekst razgovora odnosi na upravnikovu ženu u prisustvu vladara, dok Jusuf, a.s., tada nije bio prisutan, nego ga je vladar poslije doveo.404
---
404 Iz konteksta ajeta br. 52 i 53 vidi se da on ukazuje da su to riječi vladareve žene, ali to su riječi žene vjernice. Pa, da li je ona bila to?! Ako to ona nije bila, onda je preče da je to govor Jusufa, a.s.
Povezani indeksi: