"Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: "Da je Allah htio ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, ništa zabranjenim smatrali." Tako su isto i oni prije njih postupali. "A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?"

وَقَالَ الَّذِينَ أَشْرَكُوا لَوْ شَاءَ اللَّهُ مَا عَبَدْنَا مِنْ دُونِهِ مِنْ شَيْءٍ نَحْنُ وَلَا آبَاؤُنَا وَلَا حَرَّمْنَا مِنْ دُونِهِ مِنْ شَيْءٍ ۚ كَذَٰلِكَ فَعَلَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ ۚ فَهَلْ عَلَى الرُّسُلِ إِلَّا الْبَلَاغُ الْمُبِينُ

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava o samoobmani i zavedenosti mušrika mnogoboštvom i o njihovim isprikama u vezi s tim, a pravdali su se Allahovim određenjem, pa im kaže:

"Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali, i ne bismo bez Njegove volje ništa zabranjenim smatrali", tj. ni behiri, ni saibi, a ni vesili i slično tome, što su oni izmislili. Sadržaj je njihovog govora slijedeći: "Da Allah mrzi ono što radimo prekorio bi nas kaznom i ne bismo to radili", Njihove nejasnoće i podozrenja odbacuje, pa kaže:

"A zar su poslanici bili dužni što drugo, već da jasno obznane", tj. nije kako vi smatrate. Allah, dž.š., to vam je najodlučnije odbacio, i najžešće ih prekorio, i zabranio vam to nesumnjivo, i slao je poslanike svakome narodu, a svi su oni pozivali u ibadet i vjerovanje u samo Jednog  Boga, Allaha, dž.š.:

 

 

 

Ovaj ajet nema povezanih indeksa