Ajeti koji su povezani sa poglavljem Musa a.s., broj veza 158


1 Sura Trpeza, ajet br. 21. "O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni"


2 Sura Trpeza, ajet br. 25. "Gospodaru moj" - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!"


3 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.


4 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 104. I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"


5 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 105. "Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"


6 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 106. "Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš."


7 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 107. I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;


8 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 108. i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.


9 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 109. Glavešine naroda Faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak."


10 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 110. "On hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"


11 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 111. "Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati."


12 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 112. "Preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."


13 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 113. I Faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitaše.


14 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 114. "Da" - reče - "i bit ćete mi, zaista, bliski."


15 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 115. "O Musa" - rekoše onda - "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?"


16 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 116. "Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.


17 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 117. I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.


18 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili.


19 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 119. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi.


20 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 120. A čarobnjaci se licem na tlo baciše.


21 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,


22 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 122. "Gospodara Musaova i Harunova!"


23 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 123. "Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!"


24 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 124. "Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!"


25 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 125. A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!"


26 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 126. "Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!"


27 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 127. A glavešine naroda Faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima."


28 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 128. Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."


29 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 129. "Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti."


30 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 130. I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili.


31 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!


32 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 132. I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"


33 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.


34 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 134. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati."


35 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 135. I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili.


36 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili.


37 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 142. Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"


38 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 143. I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"


39 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 144. "O Musa" - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"


40 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 145. I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazat ću vam i zemlju grješnika.


41 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.


42 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 149. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni."


43 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 152. One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.


44 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 154. I kada minu srdžba Musaa, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.


45 Sura Bedemi , Vrhovi Bedema, ajet br. 155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!"


46 Sura Plijen, ajet br. 52. Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava


47 Sura Krava, ajet br. 53. I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikova­nje istine od neistine, da biste pravim putem išli.


48 Sura Junus, ajet br. 75. Zatim smo poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod.


49 Sura Junus, ajet br. 76. Kada im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"


50 Sura Junus, ajet br. 77. "Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" - reče Musa - "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"


51 Sura Junus, ajet br. 78. A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati."


52 Sura Junus, ajet br. 80. I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"


53 Sura Junus, ajet br. 81. I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije."


54 Sura Junus, ajet br. 82. Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!


55 Sura Junus, ajet br. 84. I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"


56 Sura Junus, ajet br. 88. I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!"


57 Sura Hud, ajet br. 96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim.


58 Sura Hud, ajet br. 97. Faraonu i glavešinama njegovim, ali se oni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.


59 Sura Ibrahim, ajet br. 9. "Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate.'


60 Sura Ibrahim, ajet br. 10. "Poslanici su njihovi govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.' Oni su odgovorili: 'Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo.


61 Sura Ibrahim, ajet br. 13. "Nevjernici su govorili poslanicima svojim: 'Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.'


62 Sura Noćno putovanje, ajet br. 2. A Musau smo Knjigu dali i Uputom je sinovima Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte."


63 Sura Noćno putovanje, ajet br. 55. Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.


64 Sura Vjernici, ajet br. 45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim .


65 Sura Vjernici, ajet br. 46. Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.


66 Sura Vjernici, ajet br. 47. Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše? - govorili su,


67 Sura Vjernici, ajet br. 48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.


68 Sura Vjernici, ajet br. 49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi israilovi Pravim putem išli.


69 Sura Pjesnici, ajet br. 10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogrješio."


70 Sura Pjesnici, ajet br. 11. "Narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao."


71 Sura Pjesnici, ajet br. 12. On je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju."


72 Sura Pjesnici, ajet br. 13. "Da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu."


73 Sura Pjesnici, ajet br. 14. "A oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju."


74 Sura Pjesnici, ajet br. 15. "Neće!", reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati."


75 Sura Pjesnici, ajet br. 16. Otiđite Faraonu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara svjetova."


76 Sura Pjesnici, ajet br. 17. "Dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!"


77 Sura Pjesnici, ajet br. 18. "Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?", reče Faraon.


78 Sura Pjesnici, ajet br. 19. "I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!"


79 Sura Pjesnici, ajet br. 20. "Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao", reče.


80 Sura Pjesnici, ajet br. 21. "A od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio."


81 Sura Pjesnici, ajet br. 22. "A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"


82 Sura Pjesnici, ajet br. 23. "A ko je Gospodar svjetova?", upita Faraon.


83 Sura Pjesnici, ajet br. 24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete", odgovori on.


84 Sura Pjesnici, ajet br. 25. "Čujete li?", reče onima oko sebe Faraon.


85 Sura Pjesnici, ajet br. 26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka", reče Musa.


86 Sura Pjesnici, ajet br. 27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud", reče Faraon.


87 Sura Pjesnici, ajet br. 28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate", reče Musa.


88 Sura Pjesnici, ajet br. 29. A Faraon reče: "Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"


89 Sura Pjesnici, ajet br. 30. "Zar i onda kad ti budem nešto očito donio?",upita on.


90 Sura Pjesnici, ajet br. 31. "Pa daj ga, ako Istinu govoriš!", reče Faraon.


91 Sura Pjesnici, ajet br. 32. I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava;


92 Sura Pjesnici, ajet br. 33. I ruku svoju izvuče, kad ona, onima koji su gledali - bijela.


93 Sura Pjesnici, ajet br. 34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak", reče glavešinama oko sebe Faraon.


94 Sura Pjesnici, ajet br. 35. "Hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"


95 Sura Pjesnici, ajet br. 36. "Ostavi njega i brata njegova!", rekoše, "a u gradove pošalji sakupljače;"


96 Sura Pjesnici, ajet br. 37. "Sve čarobnjake vješte će ti dovesti."


97 Sura Pećina, ajet br. 6. "Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?


98 Sura Pjesnici, ajet br. 38. I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše.


99 Sura Pjesnici, ajet br. 39. A narodu bi rečeno: "Hoćete li se sakupiti?"


100 Sura Pjesnici, ajet br. 40. "Da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici?"


101 Sura Pjesnici, ajet br. 41. A kad dođoše, čarobnjaci Faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"


102 Sura Pjesnici, ajet br. 42. "Hoće", odgovori on, "i bit ćete tada sigurno meni najbliži."


103 Sura Pjesnici, ajet br. 43. Musa im reče: "Bacite ono što želite da bacite!"


104 Sura Pjesnici, ajet br. 44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"


105 Sura Pjesnici, ajet br. 45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.


106 Sura Pjesnici, ajet br. 46. Čarobnjaci se onda na tlo baciše.


107 Sura Pjesnici, ajet br. 47. I rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova."


108 Sura Pjesnici, ajet br. 48. "Gospodara Musaova i Harunova."


109 Sura Furkan, ajet br. 60. A kad im se rekne: 'Učinite sedždu Svemilosnom!', oni pitaju: 'A ko je Svemilosni? Zar da činimo sedždu samo zato što nam ti naređuješ?' I još se više otuđuju.


110 Sura Pjesnici, ajet br. 49. "Zar povjerovaste njemu prije dopuštenja moga?!", viknu Faraon, "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti: poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"


111 Sura Pjesnici, ajet br. 50. "Ništa strašno!", rekoše oni, "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti."


112 Sura Pjesnici, ajet br. 51. "Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."


113 Sura Pjesnici, ajet br. 52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni."


114 Sura Pjesnici, ajet br. 53. I Faraon posla po gradovima sakupljače.


115 Sura Pjesnici, ajet br. 54. "Doista su ovi skupina mala."


116 Sura Pjesnici, ajet br. 55. "I oni nas doista srde;"


117 Sura Pjesnici, ajet br. 56. "A mi smo svi oprezni!"


118 Sura Pjesnici, ajet br. 57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka.


119 Sura Pjesnici, ajet br. 58. Iz riznica i dvoraca divnih.


120 Sura Pjesnici, ajet br. 59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.


121 Sura Kazivanje, ajet br. 7. I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi čemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.


122 Sura Kazivanje, ajet br. 8. I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili.


123 Sura Kazivanje, ajet br. 9. I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše.


124 Sura Kazivanje, ajet br. 12. A Mi smo mu več bili zabranili dojilje, pa ona reče: 'Hočete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?


125 Sura Kazivanje, ajet br. 14. I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.


126 Sura Kazivanje, ajet br. 15. I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoč onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari šakom i usmrti. 'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu.


127 Sura Kazivanje, ajet br. 27. Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kčeri moje', reče on, 'ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti češ vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.


128 Sura Kazivanje, ajet br. 28. Neka bude tako između mene i tebe!', reče Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!


129 Sura Kazivanje, ajet br. 34. A moj brat Harun rječitiji je od mene pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomočnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.


130 Sura Kazivanje, ajet br. 35. 'Pomoći čemo te bratom tvojim,' reče On, 'i obojici čemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi priči, i Našim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat čete pobjednici.


131 Sura Kazivanje, ajet br. 38. O velikaši", reče Faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac.


132 Sura Kazivanje, ajet br. 39. A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vračeni.


133 Sura Kazivanje, ajet br. 40. Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici.


134 Sura Kazivanje, ajet br. 42. I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni.


135 Sura Kazivanje, ajet br. 43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!


136 Sura Pećina, ajet br. 60. "I kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili ću dugo, dugo ići.'


137 Sura Pećina, ajet br. 61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u moru zasječe sebi put.


138 Sura Pećina, ajet br. 62. A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.'


139 Sura Pećina, ajet br. 63. 'Vidi!' reče on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru čudnovato!'


140 Sura Pećina, ajet br. 64. 'E to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,


141 Sura Pećina, ajet br. 65. i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili."


142 Sura Pećina, ajet br. 66. "Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen."


143 Sura Pećina, ajet br. 67. "Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", reče onaj,


144 Sura Pećina, ajet br. 68. "a i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?"


145 Sura Pećina, ajet br. 69. "Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu suprostavljati."


146 Sura Pećina, ajet br. 70. "Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čem ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem."


147 Sura Pećina, ajet br. 71. "I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si nešto, doista, krupno.'


148 Sura Pećina, ajet br. 72. 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?'


149 Sura Pećina, ajet br. 73. 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini da me u stvari ovoj mojoj teškoća snalazi.'"


150 Sura Pećina, ajet br. 74. "I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno.'


151 Sura Pećina, ajet br. 75. 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom.'


152 Sura Pećina, ajet br. 76. 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče,'onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje.'"


153 Sura Pećina, ajet br. 77. "I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'za njega uzeti nagradu.'


154 Sura Pećina, ajet br. 78. 'Ovo je rastanak između mene I tebe , reče onaj, 'obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.'"


155 Sura Pećina, ajet br. 79. "Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao."


156 Sura Pećina, ajet br. 80. "Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,


157 Sura Pećina, ajet br. 81. pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i samilosti približnijeg."


158 Sura Pećina, ajet br. 82. "A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti."