On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.

أَنْزَلَ مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَسَالَتْ أَوْدِيَةٌ بِقَدَرِهَا فَاحْتَمَلَ السَّيْلُ زَبَدًا رَابِيًا ۚ وَمِمَّا يُوقِدُونَ عَلَيْهِ فِي النَّارِ ابْتِغَاءَ حِلْيَةٍ أَوْ مَتَاعٍ زَبَدٌ مِثْلُهُ ۚ كَذَٰلِكَ يَضْرِبُ اللَّهُ الْحَقَّ وَالْبَاطِلَ ۚ فَأَمَّا الزَّبَدُ فَيَذْهَبُ جُفَاءً ۖ وَأَمَّا مَا يَنْفَعُ النَّاسَ فَيَمْكُثُ فِي الْأَرْضِ ۚ كَذَٰلِكَ يَضْرِبُ اللَّهُ الْأَمْثَالَ

Komentar ajeta:


Ovim ajetom obuhvaćena su dva navedena primjera, istine njene postojanosti i opstojnosti te neistine, njenog nestajanja i išćeznuća. Uzvišeni kaže: "On spušta kišu s neba", tj. pljuskove "pa rijeke teku koriti­ma s mjerom", tj. svaka dolina  prema mjeri svojoj uzima tako da je jedna velika, obiluje mnoštvom vode, a druga je opet mala, shodno mjeri svojoj. To ukazuje na srca, i njihovu različitost. Neka srca obuhvataju i u sebe primaju veliko znanje, dok neka to znanje u sebe ne upijaju i za dobar dio znanja jednostavno nisu otvorena. "I bujica nosi otpatke koji plivaju na površini", tj. na površini vode koja teče koritima otpaci su, i to je jedan primjer. Drugi su primjer riječi Uzvišenog: "I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe", to je zlato i srebro koje se izlijeva i topi u va­tri s ciljem dobivanja nakita, odnosno da se nakit do­bije, bakar, željezo ili da se pak načini nekakvo oruđe. "Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu", tj. kada se istina i neistina sastave, spoje, neistini opstanka niti izvjes­nosti nema, isto kao što se otpaci ne spajaju s vodo­m, zlatom, srebrom niti sličnim što se u vatri topi, nego, naprotiv, nestaju i gube se. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Otpaci se odba­cuju", tj. ne iskorištavaju se, cijepaju se, kidaju i na krajeve doline odbačeni bivaju, obješeni na drvo da bi ih vjetrovi raznosili. Tako biva i sa otpacima od zlata, srebra, željeza i bakra. Otpaci se odbacuju, od njih ništa ne ostaje do voda, dok u zlatu i njemu sličnom ima koristi. Zbog toga Uzvišeni veli: "Ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako eto Allah objašnjava primjere." Poput riječi Uzvišenog: "To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju." (29:43) Jedan od selefija rekao je: "Bio sam prisutan kada je pročitan jedan primjer iz Kur'ana, a ja ga nisam razumio. Rasplakao sam se jer Uzvišeni kaže: 'Samo ih učeni shvaćaju.'" (29:43) Ovakvo je tumačenje ovog ajeta preneseno od Ali bin Ebi-Talhe i El-Avfi ga prenosi od Ibn-Abbasa. Također je preneseno i od Mudžahida, Hasana El-Basrije, 'Ata´a, Katade i od drugih selefija pa i onih koji su došli poslije selefija. U Sahihu Buharije i Muslima od Ebi-Musaa el-Eš'arija, neka je Allah zadovoljan sa njim, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (651) "Primjer upute i znanja s kojim me je Allah poslao je primjer obilne kiše koja je pala na zemlju. Jedan je dio zemlje prihvatio kišu pa je izniklo mnoštvo bilja i zelenila. Neka zemlja je neplodna i u sebi zadržava vodu koju Allah daje da koristi ljudima tako da je piju, čuvaju, njome napajaju i siju. Jedan dio zemlje napaja drugu, koja je pustoš i koja ne prihvata vodu niti biljem obrasta. To je primjer onoga koji je shvatio Allahovu vjeru i kome je Allah korist dao od onoga s čime me je poslao, pa on saznaje i podučava. I primjer onoga koji tome ne posvećuje pažnju ili ne prihvata Allaho­vu uputu sa kojom sam poslan."

Ovaj ajet nema povezanih indeksa