A oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?" Tvoje je da opominješ, a svaki je narod imao onoga koji ga je na pravi put upućivao.
وَيَقُولُ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْلَا أُنْزِلَ عَلَيْهِ آيَةٌ مِنْ رَبِّهِ ۗ إِنَّمَا أَنْتَ مُنْذِرٌ ۖ وَلِكُلِّ قَوْمٍ هَادٍ
Komentar ajeta:
Govoreći o mušricima, Uzvišeni kaže da oni govore iz nevjere i tvrdoglavosti: Kad bi nam od svog Gospodara. došao s čudom, kao što su raniji poslanici dolazili, traživši od njega previše: da im i brežuljak Saffa u zlato pretvori, da od njih brda ukloni, a na njihovo mjesto livade i rijeke postavi. Uzvišeni veli: "A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali." (7:59) Uzvišeni veli: "Tvoje je da opominješ", tj. na tebi je da dostaviš Allahovu objavu koju ti je stavio u obavezu i "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće." (2:272) Zatim riječi Uzvišenog: "A svaki je narod imao onoga koji ga je na pravi put upućivao." Prenoseći od Ibn-Abbasa Ali bin Ebi-Talha kaže: ″Odnosno, svaki je narod imao daiju - upućivača.″ Prenoseći od Ibn-Abbasa, El-Avfi u vezi s ovim ajetom iznosi Allahove riječi: "Ti si, o Muhammede, onaj koji opominje, a Ja svaki narod na pravi put upućujem." Ovo je stav jednog broja tabiina, a i nekih drugih. Mudžahid ovaj ajet: "A svaki je narod imao onoga koji ga je na pravi put upućivao" tumači: imao je poslanika, shodno Allahovim riječima: "A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao." (35:24) Ovaj ajet tumačili su ovako i Katade i Abdurahman bin Zejd.
Povezani indeksi: