Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!
تَبَّتْ يَدَا أَبِي لَهَبٍ وَتَبَّ
Komentar ajeta:
Buhari od Ibn-Abbasa navodi /712/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: "Šta mislite, kad bi vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?" "Bismo", odgovorili su. "Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem", rekao je. Na to je Ebu-Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?" Na ovo je Allah objavio: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!", tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili.
Ebu-Leheb je jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., amidža. Njegovo ime je bilo Abdul-Uzza b. Abdul-Muttalib, a ime po djetetu (kunje) Ebu-Utbe. Ebu-Lehebom su ga zvali zbog plamenkaste boje lica. Mnogo je vrijeđao, mrzio i ismijavao se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ponižavao ga je i omalovažavao vjeru koju je poslanik saopćavao. Kad bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., pozivao: "O ljudi, recite: "Nema drugog boga osim Allaha, uspjet ćete!" I dok su se ljudi oko njega okupljali, on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: "Laže, on je napustio svoju vjeru!" Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno ići.
"I propao je", tj. gotovo je, već se desila njegova propast i nesreća. Ebu-Leheb bi govorio: "Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne." Na to je Uzvišeni Allah objavio:
"Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", - sljedeći ajet iste sure
Povezani indeksi: