Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik."

قُلْ إِنَّنِي هَدَانِي رَبِّي إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ دِينًا قِيَمًا مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۚ وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

Komentar ajeta:

Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da obznani ono čime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. "...u pravu vjeru", tj. čvrstu, nepokolebljivu, "...vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik". Kao što Allah, dž.š., kaže: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe." (2:130) Ne mora da znači - ako je Muhammedu, s.a.v.s., naređeno da slijedi pravu vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, a.s., potpuniji od njega u njoj, jer je Muhammed, s.a.v.s., odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao što nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste posljednji poslanik, prvi među svim ljudima i vlasnik posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud), kojem teže sva stvorenja, pa čak i Ibrahim, a.s. Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik bi, s.a.v.s., kada osvane, rekao: (272) "Osvanuli smo u vjeri islamu, u riječima čistog tevhida (u šehadetu), u dinu našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i vjeri našeg oca Ibrahima, pravovjernog - on nije bio mušrik."

Ovaj ajet nema povezanih indeksa