"I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru."

وَلَا تُصَلِّ عَلَىٰ أَحَدٍ مِنْهُمْ مَاتَ أَبَدًا وَلَا تَقُمْ عَلَىٰ قَبْرِهِ ۖ إِنَّهُمْ كَفَرُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَمَاتُوا وَهُمْ فَاسِقُونَ

Komentar ajeta:


Uzvišeni je Allah naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se oslobodi licemjera i da nijednom od njih, kad umre, molitvu ne obavi, i da sahrani njegovoj ne prisustvuje da bi tražio oprost za njega ili molio se za njega, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, i umiru s tim. Ovo je opći propis za onoga za čije se licemjerstvo zna, iako je povod objave ajeta bio Abdullah bin Ubej bin Selul, vođa licemjera, kao što prenosi El-Buhari od Ibn-Omera da je rekao: (501) "Kada je umro Abdullah bin Ubej, došao je njegov sin Abdullah bin Abdullah kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ga pitao da mu da njegovu košulju, da zamota svoga oca, pa mu je dao, zatim ga je pitao da mu molitvu obavi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao da mu klanja dženazu, pa je ustao Omer, uzeo Allahova Poslanika, s.a.v.s., za odjeću i rekao: 'O Allahov Poslaniče, hoćeš da mu klanjaš dženazu a tvoj Gospodar ti je zabranio da mu molitvu obaviš', pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Doista mi je Allah dao da izaberem', pa je rekao:

“Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti.' (9:80), i dodat ću više od sedamdeset.' Omer reče: 'Zaista je on licemjer.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio mu je dženazu, zatim je Uzvišeni Allah objavio ajet:

'...i nijednom od njih, kad umre, nemoj namaz obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati."' Ovako prenose Muslim i El-Imam Ahmed.

Prenosi El-Imam Ahmed od Džabira da je rekao: (502) "Kada je umro Abdullah bin Ubej, došao je njegov sin Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, zaista, ako ti ne dođeš, neprestano će nam se to prigovarati', pa mu je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i našao ga ubačenog u svoju jamu, pa je rekao: 'Zar ste ga već spustili?' Zatim je izvađen iz svoje jame, i on je pljucnuo po njemu od vrha do nogu i obukao mu svoju košulju." Prenosi ga En-Nesai.

Prenosi El-Buhari od Džabira bin Abdullaha da je rekao: (503) "Došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., Abdullah bin Abdullah bin Ubejj, nakon što je spušten u svoj kabur, pa je naredio da bude izvađen, te je stavljen na njegova koljena, i on je poškropio svojom pljuvačkom i obukao mu svoju košulju." Allah zna najbolje.

Rekao je Katade: (504) "Poslao je Abdullah bin Ubejj svog sina Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer je bio bolestan. Kada je ušao kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: 'Upropastila te je ljubav prema jevrejima'. Rekao je: 'O Allahov Poslaniče, doista sam došao kod tebe da tražiš oprosta za mene, a nisam došao da bi me izružio', zatim ga je upitao Abdullah da mu da svoju košulju, da zamota njome svoga oca, pa mu je dao, i obavio mu je molitvu i prisustvovao njegovoj sahrani, zatim je Uzvišeni Allah objavio:

 "I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti."

Neki prethodnici spominju da je on doista pokrio svojom košuljom, jer kada je Abdullah bin Ubejj došao kod El-Abbasa, tražio mu je košulju, nije bila po njegovoj mjeri skrojena, osim odjeće Abdullaha bin Ubeja, jer je on bio širok i visok, pa mu je to uradio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao nagradu njemu. Allah najbolje zna.

Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslije objave ovog časnog ajeta, nije klanjao dženazu nikom od licemjera, niti je prisustvovao njihovoj sahrani, kao što prenosi El-Imam Ahmed od Katade da je rekao: (505) "Allahov Poslanik, kada bi bio pozvan na dženazu, pitao je za nju; ako bi osoba bila spomenuta po dobru, ustao bi i obavio joj dženazu; a ako be bi bila takva, rekao bi njenoj porodici: 'Radite šta hoćete s njom', i ne bi joj klanjao dženazu."

Pošto je Uzvišeni Allah zabranio klanjati dženaza - namaz licemjerima i prisustvovati njihovim sahranama radi traženja oprosta za njih, ovaj postupak je bio od najvećih dobrih djela vjernika, pa je to i propisano. U činjenju ovog postupka obimna je nagrada, kao što se pouzdano navodi u vjerodostojnim i drugim zbirkama hadisa od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (506) "Ko prisustvuje dženazi, pa klanja dženazu-namaz, ima nagradu kirata, a ko joj prisustvuje, pa sačeka dok se ne ukopa, ima nagradu dva kirata."

Zatim je upitan, a kakva su to dva kirata? Odgovorio je: "Manji od njih je kao brdo Uhud."

A što se tiče prisustvovanja kod kabura, kada vjernik umre, prenosi Ebu-Davud od Osmana bin Afana, r.a., da je rekao: (507) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi završio s ukopavanjem mejita, ustao bi i rekao:  'Tražite oprosta za vašeg brata i tražite mu učvršćenje, zaista se on sada ispituje.'"

Prenosi ga samo Ebu-Davud, Allah mu se smilovao.

Povezani indeksi:

  1. Munafici, njihova svojstva i nifak/ Zabrana klanjanja dženaze munaficima