"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazivali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro, a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati."

يَحْلِفُونَ بِاللَّهِ مَا قَالُوا وَلَقَدْ قَالُوا كَلِمَةَ الْكُفْرِ وَكَفَرُوا بَعْدَ إِسْلَامِهِمْ وَهَمُّوا بِمَا لَمْ يَنَالُوا ۚ وَمَا نَقَمُوا إِلَّا أَنْ أَغْنَاهُمُ اللَّهُ وَرَسُولُهُ مِنْ فَضْلِهِ ۚ فَإِنْ يَتُوبُوا يَكُ خَيْرًا لَهُمْ ۖ وَإِنْ يَتَوَلَّوْا يُعَذِّبْهُمُ اللَّهُ عَذَابًا أَلِيمًا فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَمَا لَهُمْ فِي الْأَرْضِ مِنْ وَلِيٍّ وَلَا نَصِيرٍ

Komentar ajeta:


"...licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da  su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili." Prenosi El-Emevi sa senedom do K'aba bin Malika da je rekao: "Pošto je došao (iz bitke) Allahov Poslanik, s.a.v.s., obuzeo me je moj narod govoreći: 'Ti si čovjek pjesnik, ako hoćeš da tražiš ispriku od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog (navodne) bolesti koja je grijeh, a zatim da moliš Allaha da ti oprosti?!'" El-Emevi, zatim, spominje hadis u njegovoj cjelini, pa kaže: "A on (Ka'b) bio je od licemjera koji su izostali iz bitke i o kome je sišla Objava. Od onih koji su bili sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., bio je El-Džellas bin Suvejd bin es-Samit, a za njim je bila majka 'Umejra bin Sa'da, a Umejr je bio pod njegovim skrbništvom. Pošto je objavljen Kur'an, i Allah ih spomenuo onako kako ih je spomenuo u objavi o licemjerima, rekao je El-Džellas: 'Tako mi Allaha, ako je bio ovaj čovjek iskren u onome što kaže, mi smo gori od magaraca?' Čuo je to Umejr bin S'ad pa je rekao: 'Tako mi Allaha, o Džellas, ti si mi najdraži od ljudi i najbolje si se kod mene pokazao i najdraži si mi čovjek kojem ne želim da se desi nešto što ne bi volio. Ti si rekao riječi koje, ako ih kažem, osramotit će me, a ako ih prešutim, uništit će me. Jedno od toga dvoga lakše mi je od drugoga, pa je otišao do Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zatim mu spomenuo šta je rekao El-Džellas. Kada je to doznao El-Džellas, otišao je do Vjerovjesnika, s.a.v.s., zatim se zaklinjao Allahom da nije rekao ono što je rekao Umejr bin S'ad i da je slagao na njega, pa je Uzvišeni Allah povodom njega objavio:

"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati."

Zatim mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao na ovaj ajet, pa su smatrali da se El-Džellas pokajao najljepšom tevbom i pokajanjem. Ovako je ovo  preneseno, umetnuto i spojeno sa hadisom, kao da je to - Allah najbolje zna - lično govor Ibn-Ishaka, a ne govor od  K'aba bin Malika.

"...i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli." Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u knjizi "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi poslanstva") od Huzejfe bin el-Jemana, r.a., da je rekao: (491) "Držao sam za povodac devu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vodeći je za sobom, a Ammar ju je tjerao, ili ja sam tjerao devu, a Ammar je držao za povodac. I tako, kada smo bili na Akabi, Poslaniku, s.a.v.s., ispriječilo se na put dvanaest jahača. Zatim ih je izgrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s., zagalamio na njih i oni su otišli. Zatim nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Da li ste poznali te ljude?' Odgovorili smo: 'Ne, o Allahov Poslaniče, bili su maskirani, ali smo znali da su to putnici.' Rekao je: 'Ovo su licemjeri od Sudnjeg dana, da li znate šta su htjeli?' Odgovorili smo: 'Ne.' Rekao je: 'Htjeli su da pritijesne Allahova Poslanika, s.a.v.s., u Akabi pa da ga odbace od nje.' Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče, zar nećemo poslati izaslanike njihovim plemenima da ti svaki narod pošalje glavu njihovog poglavara?' Rekao je: 'Ne, mrzim da Arapi pričaju između sebe da se Muhammed borio protiv ljudi, pa kad ga je Allah pomogao protiv njih, počeo ih ubijati', zatim je rekao: 'Bože moj, pogodi ih "debilom".' Upitali smo:  'O Allahov Poslaniče, šta je to "ed-debile"?' Rekao je: 'Plamen vatre koji padne na srce nekog od njih pa bude uništen.'" Ed-Dahhak  je rekao: "Povodom njih objavljen je ovaj ajet:

 "...i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli."

"...a prigovaraju samo zato što su ih, Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili", tj. Poslanik je grješan kod njih samo zato što ih je Allah učinio imućnim Svojim blagoslovom i što im pruža Svoje blaženstvo, a da im je pruženo potpuno blaženstvo, uputio bi ih Allah onim sa čim je došao Vjerovjesnik. Zatim ih je Uzvišeni Allah pozvao na pokajanje, pa kaže Uzvišeni:

"Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti", tj. ako nastave njihov put, Allah će ih kazniti nesnosnom patnjom na ovome svijetu, tj. ubijanjem, brigom i tugom. A na onom svijetu azabom i strogom kaznom, poniženjem i bijedom.

"...a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati", tj. neće imati nikog da im pomogne niti da ih izbavi, niti će ih zadesiti dobro, niti će se zlo od njih otkloniti.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa