"I oni koji su prije njih Medinu nastanili i prihvatili; oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti."

وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ ۚ وَمَنْ يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ وَالَّذِينَ جَاءُوا مِنْ بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ

Komentar ajeta:

"I oni koji su prije njih Medinu naselili i iman prihvatili", tj. nastanili se u gradu Hidžre prije muhadžira i uzvjerovali prije mnogih od njih. Omer, r.a., kaže: "Povjeravam halifi koji će doći poslije mene prve muhadžire, da ih upozna sa njihovim pravima i da čuva njihovo dostojanstvo, oporučujem da se prema ensarijama lijepo ophodi, prema onima koji su Medinu nastanili i iman prihvatili prije mnogih od njih, da prihvati dobročinstvo - dobročinitelja, i da oprosti grešku grešniku." (El-Buhari)

"Oni vole one koji im se doseljavaju", tj. oni koji su oplemenili i časnim učinili duše svoje, vole muhadžire i potpomažu ih imecima svojim. Imam Ahmed bilježi riječi Enesove, r.a.: (391) Muhadžiri su govorili:

"Allahov  Poslaniče, mi nismo vidjeli nikog sličnog narodu kojem smo došli; mnogo potpomaže kada je u oskudici, a kada ima više, neizmjerno daruje. Poštedjeli su nas truda oko snabdijevanja, a pridružili nam se u ugodnostima, tako da se bojimo da svu nagradu ne ponesu oni!" "Ne, neće, zahvaljujte im se i činite dovu Allahovu, dž.š., za njih!"

"I u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju", tj. ne nalaze u svojim dušama nimalo zavidnosti spram muhadžira zbog časti, položaja, stepena i prvenstva pri spominjanju, čime ih je Allah, dž.š., obdario. "I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno", tj. ovisni su o tome, odnosno daju drugima siromašnima iako su i oni sami ovisni o tome. U situaciji kada im je svima potrebno, prvo daju drugima. El-Buhari citira Ebu-Hurejreove riječi: (392) Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu se požali riječima:

"Allahov Poslaniče, zadesila me oskudica", pa ga je Poslanik, s.a.v.s., poslao svojim suprugama, ali kod njih nije našao ništa, pa  Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče:

"Ima li čovjeka koji će noćas ugostiti ovoga, Allah mu se smilovao?", pa je ustao jedan ensarija i reče:

"Ja ću, Allahov Poslaniče!" Pa je otišao svojoj porodici i supruzi rekao: "Ovo je Resulullahov, s.a.v.s., gost, pa ga nemoj ničim omalovažiti!"

"Tako mi Allaha, imam hrane samo za djecu." "Kada budu htjela večerati, uspavaj ih, dođi i ugasi kandilj. Noćas ćemo (stomak zgrčiti) gladovati.

Tako je i učinila, a čovjek porani Allahovom Poslaniku i on reče: "Allah, dž.š., čudi se …", ili je rekao: "smije tom čovjeku i ženi". Allah, dž.š., tada objavljuje: "I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno." Na isti način ovaj slučaj prenose: El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i od Fadla ibn Gazvana a u Muslimovom predanju se otkriva ko je ovaj ensarija. Bio je to Ebu-Talha, r.a.

"A oni koji se uščuvaju lahkomosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti", tj. oni koji nisu lahkomi uspjeli su i spašeni. Ahmed navodi da je Džabir ibn Abdullah prenio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (393) "Ustegnite se od nasilja, jer će nasilje biti tmina na Sudnjem danu; i uščuvajte se lahkomosti, jer je lahkomost uništila one prije vas. Nagnala ih je da prolijevaju krv i dozvoljavaju zabranjeno." (Ovo predanje navodi samo Muslim.)

Ovaj ajet nema povezanih indeksa