"Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To vam se naređuje - a Allah dobro zna šta vi radite. "

فَمَنْ لَمْ يَجِدْ فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَتَمَاسَّا ۖ فَمَنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَإِطْعَامُ سِتِّينَ مِسْكِينًا ۚ ذَٰلِكَ لِتُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ۚ

Komentar ajeta:


. Allah, dž.š., kaže:

 "Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove..." Korijen riječi "zihar" (kada suprug kaže svojoj supruzi da mu nije dopuštena kao ni majka njegova) spomenute u gornjem ajetu, u arapskom jeziku je izveden iz pojma "zahr" (leđa). Kada bi neko od njih prekidao svoje obaveze muža prema ženi, rekao bi joj: "Ti si mi poput leđa moje majke." U šerijatskom pravnom smislu, zihar se odnosi i na sve ostale dijelove tijela, ugledanjem na ovo sa leđima. U predislamsko doba, zihar je podrazumijevao razvod braka. Međutim, Allah, dž.š., olakšao je ovoj ummi i dao mogućnost iskupa (keffaret) za ovaj čin, ne smatrajući ga razvodom braka, kao što su ga oni sankcionirali u predislamskom dobu. Ovo je stav mnogih islamskih znanstvenika prve generacije.

"...A one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile..." Supruga na osnovu muževih riječi: "Ti si meni kao majka", ili "poput moje majke", ili "kao leđa moje majke", i sličnim izrazima, ne postaje njegova majka. Njegova je majka samo ona koja ga je rodila. Zbog toga Allah, dž.š., kaže:

"...Oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu...", tj. bestidne i ništavne riječi. "...A Allah sigurno briše grijehe i prašta...", tj. ono što ste uradili u predislamsko doba, kao i onom koga je jezik preduhitrio, a to, zbilja, izricatelj nije namjeravao, kao što prenosi Ebu-Davud (368): "...da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., čuo nekoga kako govori svojoj supruzi: 'Sestro moja', a on ga upita: 'Ona je tvoja sestra?!'" Ovo su bile riječi osude, ali same mu riječi Muhammed, a.s., nije zabranio, jer ih on nije, istinski, namjeravao izreći, a da jeste bile bi mu zabranjene, jer nema, uistinu, razlike između majke  s jedne strane, i sestre, tetki (očeve i majčine sestre) i drugih srodnika, s druge...

"Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče s njima nastaviti živjeti..." Sintagma (vraćanje na ono što su rekli) po jednima znači ponavljanje toga izraza, što je ništavan stav, dok Ahmed ibn Hanbel smatra da to podrazumijeva vraćanje spolnom općenju, odnosno njegova čvrsta odluka o tome. U tom slučaju općenje mu nije dopušteno dok se ne iskupi spomenutim iskupom (keffaretom). Po jednom Malikovom stavu misli se na spolno općenje, što je, također, mišljenje Seida ibn Džubejra. Hasan El-Basri smatra da se pod tim misli na spolno općenje, a sam nije uzimao za zlo ako bi se neko zabavljao sa suprugom i prije izvršavanja iskupa (keffareta), ali bez spolnog općenja. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao da se pod izrazom "mese" (dodirivanje) spomenuto  u ajetu:

 "...prije nego što jedni drugo dodirnu..." podrazumijeva, ustvari, spolno općenje. Allahove, dž.š., riječi:

 "...da jednog roba ropstva oslobode..." podrazumijeva se potpuno oslobađanje jednog roba prije nego supružnici jedno drugo dodirnu. Rob je ovdje u općenitom smislu i ne ograničava se na roba mu'mina, dok je iskup za ubojstvo rob mu'min. Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, svodi ajet, koji je ovdje u općenitoj formi, na taj koji je ograničen samo na roba mu'mina zbog jedinstvenog razloga oslobađanja roba i Svoje mišljenje ojačava Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: "...oslobodi je, jer je ona vjernica."[1] Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (370) "Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazao mu: 'Ja sam rekao svojoj ženi da mi nije dopuštena kao ni majka moja, a zatim sam je obljubio prije nego što sam se iskupio.' Zar Allah, dž.š., nije rekao:

"Prije nego što jedni drugo dodirnu?!" - upita ga Allahov Poslanik, s.a.v.s. "Svidjela mi se", reče čovjek, a Poslanik će na to: "Ustegni se od nje dok se ne iskupiš!" Zatim El-Bezzar prenosi tvrdnju da se od Ibn-Abbasa ne prenosi ništa vjerodostojnije od ovoga, a o Ismailu ibn Muslimu, koji se spominje u senedu ovog predanja, izrečene su neke kritike iako od njega prenose brojni islamski znanstvenici. Iz hadisa se može razumjeti da je Poslanik, s.a.v.s., naredio samo jedan iskup.

"A Allah dobro zna ono što vi radite..." On je upoznat sa onim što će vas preporoditi, a zna vaše stanje.

 

[1] Kažem po onome što se vidi, a Allah najbolje zna, da su riječi Ibn-Kesirove o robu, općenito, u smislu da je dovoljno osloboditi bilo vjernika ili nevjernika, bliže istini od stava Eš-Šafije, da se značenje svodi na roba, vjernika, poglavito što sam tekst ajeta govori o robu općenito kod zihara, dok ajet o iskupu kod ubojstva govori o robu vjerniku. I nema razloga da se ovo smatra greškom!

Ovaj ajet nema povezanih indeksa