Oni koji od vas umru ostavljajući žene svoje, žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana I kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu urade. A Allah dobro zna ono što vi radite.
وَالَّذِينَ يُتَوَفَّوْنَ مِنْكُمْ وَيَذَرُونَ أَزْوَاجًا يَتَرَبَّصْنَ بِأَنْفُسِهِنَّ أَرْبَعَةَ أَشْهُرٍ وَعَشْرًا ۖ فَإِذَا بَلَغْنَ أَجَلَهُنَّ فَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ فِيمَا فَعَلْنَ فِي أَنْفُسِهِنَّ بِالْمَعْرُوفِ ۗ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ
Komentar ajeta:
Ovo je zapovijed od Allaha Uzvišenog ženama čiji muževi umru da rok čekanja provedu u trajanju od četiri mjeseca i deset noći. Ova odredba odnosi se podjednako na žene koje su imale seksualni odnos kao i one koje nisu, te o tome postoji konsenzus. Osnov na kome se zasniva obuhvaćanje žena koje nisu stupile u seksualni odnos jeste opći smisao ajeta, te hadis koji prenosi imam Ahmed, priređivači Sunena, te kojega Tirmizi smatra za sahih: /371/ Ibn-Mes'udu je postavljeno pitanje u vezi s čovjekom koji je oženio neku ženu, pa zatim umro prije nego je s njom stupio u seksualni odnos a nije joj vjenčani dar (mehr) odredio. To pitanje su mu postavili više puta". Odgovorit ću na osnovi svog mišljenja", kaže on, "pa ako bude ispravno, to je od Allaha, a ako bude pogrešno, to je od mene i šejtana Allah i Njegov Poslanik su čisti od toga. Njoj pripada puni iznos mehra." U drugoj verziji stoji: "Njoj pripadaju odgovarajuća naknada bez umanjenja ili povećanja, te rok čekanja iddet i nasljedstvo." Ma'kal ibn Jesar el-Ešdže'i tada je ustao i rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio u slučaju Buru'e bint Vašik", a na to se Abdullah jako obradovao! U jednoj verziji stoji: /372/ Zatim su ustali ljudi iz plemena Ešdže' i kazali: "Svjedočimo da je Allahov Poslanik u skladu s tim presudio u slučaju Buru'e bint Vašik!" Iz toga se izuzima samo žena kojoj je muž umro dok je u drugom stanju jer njen rok čekanja iddet traje do kraja trudnoće, makar se to dogodilo na trenutak nakon njegove smrti. To je u skladu s općim značenjem ajeta:
"a trudne žene imaju rok čekanja sve dok ne rode" (65:4), te sa sunnetom. Naime, u hadisu Sebi'e el-Eslemije, koji je zabilježen u El-Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" u više verzija, stoji: /373/ "da je umro njen muž, Sad ibn Havle, dok je bila trudna, pa je ona uskoro nakon njegove smrti rodila", a u drugom predanju "pa je rodila nekoliko noći po njegovoj smrti", pa kada joj je prošlo pranje poslije poroda, pripremila se za vjeridbu. Kod nje je došao Ebu-Senabil ibn Ba'kek i rekao joj: "Vidim da si se dotjerala, kao da se hoćeš udati!? Tako mi Boga, ne možeš se udati dok ti ne prođe četiri mjeseca i deset dana!" Kada mi je to rekao, opremila sam se i otišla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala o tome. On mi je dao fetvu sud da sam postala slobodna čim sam rodila i kazao da se udam ako mi se ukaže prilika!
Od toga se izuzima supruga ako ima status robinje budući da je njen rok čekanja pola roka slobodne žene, tjdva mjeseca i pet noći prema mišljenju većineNaime, ako je njen razvodni rok u normalnim uvjetima polovina, tako je i u slučaju čekanja poslije smrti.1
Ima učenjaka poput Muhammeda ibn Sirina i nekih zahirija, koji izjednačavaju slobodne žene i robinje u ovom pitanju na osnovi općeg značenja ajeta, odnosno zato što je rok čekanja stvar konstitucije čovjeka, u kojoj su stvorenja formalno identična.
Seid ibn Musejjeb te neki drugi navode da je mudrost što je rok čekanja u slučaju smrti muža četiri mjeseca i deset noći u tome što postoji vjerovatnoća začeća u materici. Ukoliko se sačeka, ono će se iskazati. U hadisu Ibn-Mes'uda u oba Sahiha, i u nekim drugim zbirkama, stoji: /374/ "Stvaranje svakoga od vas traje u trbuhu majke njegove četrdeset dana kao sperma, zatim isto toliko kao zakvačak, zatim isto toliko kao komad mesa (plod), a zatim se šalje melek da u njega udahne dušu." Ova tri perioda po četrdeset dana predstavljaju četiri mjeseca, a deset dana nakon toga je za pojavu pokreta nakon udahnjivanja duše. Zato imam Ahmed smatra da je rok čekanja iddet majke djeteta rok slobodne žene, jer je ona postelja kao i slobodne.2 Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Asa da je rekao: /375/ "Ne komplicirajte nam sunnet našeg Vjerovjesnika jer rok čekanja majke djeteta, ukoliko umre njen gospodar, traje četiri mjeseca i deset dana!" Bilježe ga, također, Ebu-Davud i Ibn-Madže.
"I kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu uradeA Allah dobro zna ono što vi radite." Iz ovoga se može zaključiti da je dužnost da se za ženu čiji je muž umro ograniči period žalosti u vremenu trajanja iddeta..U dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa u više verzija se navodi od Ummi-Habibe i Zejnebe bint Džahš, majke vjernika, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /376/ "Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno žaliti za nekim preko tri dana, izuzev u slučaju smrti muža, kada je ovaj rok četiri mjeseca3 i deset dana." U oba se Sahiha, također, navodi predanje od Ummi-Seleme: /377/ da je neka žena rekla: "Allahov Poslaniče! Muž moje kćeri je umro, pa se ona žali što ne smije oči premazati surmom! " On je rekao: "Ne!" Navodi se da je to rekao dva ili tri puta, a zatim: "Ona treba da čeka četiri mjeseca i deset danaNeke od vas su u doba paganstva čekale po godinu dana!"
Riječ "žalost" ovdje znači izbjegavanje mirisa, oblačenja odjeće koja privlači muškarce, upotreba nakita i sl. Po općem mišljenju svih, to je dužnost u periodu čekanja nakon smrti, dok nije obaveza u razvodnom roku s mogućnošću opoziva. U pogledu obaveznosti u razvodnom roku konačnog puštanja (ba'in) postoji i drugo mišljenje, tjda je žalost obavezna za sve žene, maloljetne ili starije, slobodne ili robinje, muslimanke ili nevjernice, što implicira opće značenje ajeta. Sevri i Ebu-Hanife od toga izuzimaju nevjernicu zbog samog nevjerstva i maloljetnicu zbog nepostojanja obaveznosti.
"I kada one ispune propisani rok", tjkada im prođe iddet, "nije vam grijeh", tj. njihovim starateljima,
"vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, urade", tj. da se uljepšaju i dotjeraju, te se nastoje udatiI to je značenje riječi (uobičajeno, po propisu), kako kaže Ibn-Abbas.
1 Ja bih rekao: Ako se robinja kažnjava polovinom kazne, to ne znači da će njen iddet biti upola manji... budući da status slobodne žene nije isti kao i status robinje. Međutim, materica slobodne žene ne razlikuje se od materice robinje. Kada se meleku naredi da udahne duh u zametak slobodne žene, to se ne razlikuje od robinje. Vrijeme razvoja ploda, od sperme do zakvačka, odnosno komada mesa, jednak je i kod slobodne žene i kod robinje. Cilj je zakonodavca, međutim, određenje pripadnosti djeteta, tj. čije je dijete? Prema tome, budući da se periodi razvoja ploda ne razlikuju u smislu stvaranja, nema osnove za razliku roka čekanja slobodne žene od roka robinje. Ako tu Allah Uzvišeni nije uspostavio razliku, nego je to naveo općenito, ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne obavještava nas da iddet robinje traje polovinu iddeta slobodne žene - postavlja se pitanje: na čemu se to zasniva mišljenje o dva različita roka čekanja - iddeta? Uporedba ovog roka sa šerijatskim kaznama ovdje je uporedba sa razlikom, što se jasno vidi!
2 Ja bih rekao: Status slobodne žene isti je kao i status robinje, čiji se rokovi čekanja - iddeta ne razlikuju. Ako je robinja supruga roba ili majka djeteta, njen rok čekanja isti je kao i kod slobodne žene, budući da im je i trajanje konstituiranja ploda isto. Postavlja se pitanje: da li ropstvo/ubudijjet/ mijenja konstituciju... ?
3 Ja bih dodao: Za ženu koja je ožalošćena nije propisana posebna odjeća, pa će ona nositi uobičajenu odjeću izbjegavajući dotjerivanje. A što se tiče uvjerenja da ožalošćena žena mora nositi crnu odjeću, to je pogrešno i haram...
Povezani indeksi: