Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u njemu veliki je gri­jeh; ali, odvraćanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te od časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih, još je veći grijeh kod Allaha. A smutnja je gora od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli! A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit će poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati."

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الشَّهْرِ الْحَرَامِ قِتَالٍ فِيهِ ۖ قُلْ قِتَالٌ فِيهِ كَبِيرٌ ۖ وَصَدٌّ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ وَكُفْرٌ بِهِ وَالْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَإِخْرَاجُ أَهْلِهِ مِنْهُ أَكْبَرُ عِنْدَ اللَّهِ ۚ وَالْفِتْنَةُ أَكْبَرُ مِنَ الْقَتْلِ ۗ وَلَا يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىٰ يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا ۚ وَمَنْ يَرْتَدِدْ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُولَٰئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۖ وَأُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

Komentar ajeta:


Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Džunduba ibn Abdullaha: /302/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao skupinu ljudi i nad njima Ebu-Ubejde ibn Džerraha. Kada je on krenuo, zaplakao je jako pred Poslanikom, sallal­lahu alejhi ve sellem, pa je on, umjesto njega, poslao Abdullaha ibn Džahša i napisao mu pismo naredivši mu da ga ne čita dok ne dođe do određenog mjesta, rekavši još: "Nemoj nikoga od svojih drugova prisilja­vati da ide s tobom!"

U predanju od Ibn-Mes'uda stoji /303/ da ih je bilo sedam, na čelu sa Abdullahom ibn Džahšom el-Esedijem. Među njima su bili: Ammar ibn Jasir, Ebu-Huzejfe ibn Utbe ibn Rebi'a, Sad ibn Ebi-Vekas, Utbe ibn Gazvan es-Sulemi, saveznik Benu-Nevfela, Suhejl ibn Bejda, Amir ibn Fuhejre i Vakid ibn Abdullah el-Jerbu'i, saveznik Omer ibn Hattaba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je Ibn-Džahšu pismo, naredivši mu da ga ne čita dok ne dođe do mjesta Batnu-Nahla. Kada je on stigao tamo, otvorio je pismo. U njemu je pisalo: "Idi dok ne dođeš u Batnu-Nahlu!" On je tada rekao drugovima: "Ko od vas želi umrijeti, neka pođe a ostavi oporuku! Ja ostavljam oporuku i idem po zadatku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"

Abdul-Melik ibn Hišam, prenosilac Sire (Životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) navodi predanje od Muhammeda ibn Ishaka...: /304/ Nakon dva dana puta, Abdullah ibn Džahš je otvorio pismo, pa kada je pogledao, vidio je slijedeće: "Kada pogledaš u ovo pismo, nastavi put dok ne dođeš u Nahlu, između Meke i Taifa. Tu ćeš osmotriti Kurejše i obavijestiti nas o njima!" Kada je Abdullah ibn Džahš pročitao pismo, rekao je: "Slušam i pokoravam se", a zatim je rekao svojim drugovima: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da nastavim put do Nahle, gdje ću osmotriti Kurejše, kako bih ga izvijestio o njima. Zabranio mi je da bilo koga od vas silom povedem. Stoga, ko od vas želi biti šehid i zatim žudi neka krene, a ko ne želi neka se vrati. Što se tiče mene, ja idem kako mi je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem". Nastavio je put, a sa njim su nastavili i ostali drugovi, tako da niko nije izostaoIšao je kroz Hidžaz, pa kada je došao do rudnika iznad Fer'a po imenu Nedžran, Sad ibn ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan izgubili su devu koju su naizmjenice putem jahali pa su zbog toga zaostali tražeći je Abdullah ibn Džahš i ostali drugovi nastavili su put dok nisu došli do Nahle. Tada je pored njega naišao karavan Kurejša koja je nosio ulje ili začine i drugu robu kojom su Kurejši trgovali. Među njima je bio Amr ibn al-Hadremi, Osman ibn Abdullah ibn Mugira i njegov brat Nevfel ibn Abdullah el-Mahzumi, te Hakem ibn Kejsan, rob Hišama ibn Mugire. Kada su ih vidjeli, pobojali su se jer su bili odsjeli u njihovoj blizini. Bio je posljednji dan redžeba. U rivajetu kojega prenosi Džudub bin Abdullah stoji: Oni nisu znali da li je taj dan bio posljednji dan redžepa ili prvi dan džumadel-ula. Oni su počeli da se savjetuju, pa su neki govorili: 'Tako mi Allaha, ako ih pustite ove noći ući će u Harem, pa će ih to spasiti od vas. Jer ako ih tada poubijate, to će biti ubistvo u svetom mjesecu.' Ljudi su se pokolebali bojeći se da krenu na njih. Zatim su sami sebe počeli bodriti, pa su se složili da ubiju od njih koga budu mogli i uzmu im što imaju. Vakid ibn Abdullah et-Temimi gađao je Amra ibn el-Hadremija strijelom, pogodio ga i ubio. Osmana ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana zarobili su. Nevfel ibn Abdullah je pobjegao i nisu ga mogli stići. Abdullah ibn Džahš je nakon toga s drugovima kreno s karavanom i zarobljenicima te su došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u MedinuIbn-Ishak kaže: ...Kada su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Nisam vam naredio da se borite u svetom mjesecu!" Zaustavio je karavan i zarobljenike i odbio da od toga išta uzme. Kada je tako rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudi su klonuli misleći da će propasti, a zamjerila su im i njihova braća muslimani što su to učinili. Kurejši su tada rekli: "Muhammed i njegovi drugovi povrijedili su sveti mjesec, u njemu prolili krv, uzeli imovinu i zarobili ljude..." Budući da su ljudi o tome puno govorili, Allah je objavio tim povodom ajet:

- Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u njemu veliki je gri­jeh; ali, odvraćanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te od časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još je veći grijeh kod Allaha. A smutnja je gora od ubijanja!" Dakle, ako ste se borili i ubijali u svetom mjesecu, oni su vas odvraćali od Allahovog puta ne vjerujući u Allaha, te od svetog mjesta odakle su vas izgonili iako ste vi tu domaćini". To je kod Allaha veće" od ubijanja onih koje ste vi ubili.

"A smutnja je gora od ubijanja!", tj. oni muslimane odvraćaju od njihove vjere, kako bi ih vratili u nevjerstvo nakon što su bili vjernici, a to je veći grijeh kod Allaha od ubistva. Stoga "će se oni neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako to budu mogli!"


budući da oni ustrajavaju na nečemu što je krajnje gnusno ne kajući se za to, niti se povlačeći. Ibn-Ishak kaže: Nakon što je Kur'an objavio ovu zapovijed i Allah oslobodio muslimane muka u kojim su bili, Al­lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je karavan i zarobljenike. Kurejši su mu tim povodom poslali otkupninu za Osmana ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana, pa je on kazao: "Nećemo vam ih osloboditi dok se ne pojave naša dva druga: Sad ibn Ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan, za koje se plašimo da su kod vas. Ako ih ubijete, i mi ćemo ubiti vaše." Nakon toga, došli su Sad i Utbe i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je otkupninu za njih. Tom prilikom, Hakem ibn Kejsan prihvatio je islam ostavši kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nije pao kao šehid u Bitki kod Bi'r Me'una (kod bunara Me'una), dok se Osman ibn Abdullah vratio u Meku i tamo umro kao nevjernikIbn-Ishak kaže: Kada se pokazalo šta su učinili Abdullah ibn Džahš i njegovi drugovi, objavom navedenog ajeta, oni su poželjeli nagradu, pa su rekli: "Allahov Poslaniče! "Hoćemo li se nadati polasku u pohod u kojem ćemo dobiti nagradu mudžahida?!

Povezani indeksi:

  1. Džihad i šehidi/ Vojni povod en-nahla i tretman borbe u svetom mjesecu