Zatim krenite odakle kreću ljudi i od Allaha oprosta molite Allah, doista prašta i milostiv je.
ثُمَّ أَفِيضُوا مِنْ حَيْثُ أَفَاضَ النَّاسُ وَاسْتَغْفِرُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ
Komentar ajeta:
Riječca "zatim" ovdje predstavlja veznik kojim se veže predikat za predikat prema redoslijedu. Kao da tako Allah Uzvišeni naređuje onome koji stoji na Arefatu da krene prema Muzdelifi, kako bi tamo na Časnome mjestu Allaha spominjaoIsto tako, naređuje mu da sa svojim ljudima bude zajedno sa svima drugima na Arefatu, i stoji kao što to svi čine, izuzev pripadnika Kurejša koji nisu izlazili iz Harema ostajući da stoje pri kraju, nedaleko od vanjskog dijela i govoreći: "Mi smo Allahovi, stanovnici Njegova Grada i Njegova Harema."
El-Buhari navodi predanje s lancem od Aiše, koja kaže: /272/ "Pripadnici plemena Kurejš i njihovi istomišljenici stajali bi na Muzdelifi i nazivali su se El-
Hums, dok bi drugi Arapi stajali na Arefatu. Kada je došao islam, Allah Uzvišeni je naredio Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da dođe na Arefat, da tu stoji, a zatim odatle krene. Na to se odnose riječi Uzvišenog: "odakle kreću drugi ljudi" Ovako navode Ibn-Abbas, Mudžahid, Ata' i drugiZa to mišljenje se opredijelio i Ibn-Džerir, a prihvaćeno je i konsenzusom.
Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Muhammeda ibn Džubejra ibn Mut'ima, koji navodi da je njegov otac rekao: /273/ Izgubio sam devu na Arefatu, pa sam krenuo da je tražim. Naišao sam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji. Kazao sam: /274/ "Ovo je običaj ljudi El-Humsa, šta će on ovdje?" Hadis bilježe El-Buharija i Muslim u svojim zbirkama, a El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, po kojem se pod izrazom "ovdje" misli na kretanje od Muzdelife do Mine radi bacanja kamenčića. Od Muzahima se navodi da je rekao: "Pod izrazom 'ljudi' misli se na Ibrahima, a.s.!" Ibn-Džerir kaže: "Da suprotan dokaz nije konsenzusom prihvaćen, to mišljenje bi bilo prihvatlljivije!"
"i od Allaha oprost moliteAllah doista prašta i milostiv je." Allah često naređuje da se spominje (zikr čini) nakon završetka obreda ibadeta. U tom smislu, u Sahihu Muslima stoji /275/ "da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi završio namaz Allahu obraćao za oprost tri puta." U oba Sahiha, također, stoji /276/ da je on preporučio da se nakon namaza uči tesbih, tahmid i tekbir/"subhanallah", "elhamdulillah" i "Allahu ekber"/po trideset i tri putaEl-Buhari navodi predanje od Šeddada ibn Evsa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /277/ Najbolji istigfar (dova za oprost) jeste da rob uči: "Allahu moj! Ti si Gospodar moj! Nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i Tvoj sam rob; Tebi sam obavezan i odan koliko god mogu! Utječem Ti se od zla onog što sam počinio! Priznajem tvoje blagodati prema meni i priznajem ti svoje grijehe! Oprosti mi, jer samo Ti grijehe opraštaš!" Ko to prouči navečer, pa te noći umre, ući će u DžennetIsto tako, ko to prouči u toku dana, pa tog dana umre, u Džennet će ući! U oba Sahiha navodi se od Abdullaha ibn Omera da je Ebu-Bekr rekao: /278/ Allahov Poslaniče! Nauči me dovu kojom ću moliti Allaha u namazu! On mu je rekao: Uči: "Allahu moj! Mnogo sam nepravde sebi učinio, a niko ne prašta grijehe osim Tebe! Oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se! Ti si doista Onaj Koji prašta i Milostivi!" U vezi sa istigfarom postoje brojni drugi hadisi.
Povezani indeksi: