I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv.
فَتَلَقَّىٰ آدَمُ مِنْ رَبِّهِ كَلِمَاتٍ فَتَابَ عَلَيْهِ ۚ إِنَّهُ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ
Komentar ajeta:
Navodi se da su ove riječi protumačene riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Ovo se prenosi od Mudžahida, Seid ibn Džubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el- Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el- Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema Sufjan es-Sevri navodi od Abdul- aziza ibn Refi'a: - Čovjek koji je čuo od Mudžahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si grijeh koji sam počinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?'” Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!"Rekao je: "Oprosti mi, kao što si mi zapisao!" Zatim kaže: "U vezi s tim su riječi Uzvišenog: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?"Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi život?" Rečeno mu je "Da." "I zapisao mi da učinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoćeš li me vratiti u Džennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Džubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje Ibn- Abbasu. Merfu'hadis, sličan ovome, prenosi Ibn Ebi -Hatim od Mudžahida i kaže: - Te riječi su: "Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista učinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najviše praštaš. Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista nepravdu učinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja primaš pokajanje i milostiv si." 20 Riječi Allaha Uzvišenog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatraži oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti prema Svojim robovima.
___
20 Sve što je navedeno potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) To znači da su Adem i Hava priznali svoj grijeh i ovo priznanje koje je sadržano u onome što ih je Allah Uzvišeni poučio iznijeli kao molbu, zatim se obratili s molbom za oprost, usrdno se moleći svojim pokajanjem da im oprosti grijeh, pa je primio njihovo pokajanje, jer On doista prima pokajanje i milostiv je. Što se tiče predanja Bejhekija u djelu "Dokazi vjerovjesništva" od Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Kada je Adem učinio grijeh, rekao je: "Gospodaru moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprostiš!" Allah Uzvišeni mu je rekao: "Ademe, kako znaš za Muhammeda prije nego sam ga stvorio?" On je kazao: "Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao sam glavu i na stupovima Arša vidio sam napisano: 'Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik', a znao sam da Ti nećeš, uz Svoje ime, dodati drugo do ime Tvog najdražeg stvorenja." Allah Uzvišeni je rekao: "Istinu si kazao, Ademe. On je Meni najdraže stvorenje. Kada Me zamoliš njegovim hakom, oprostit ću ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio. "Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih. Uz ovaj hadis navodi se i ime Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslem, a El-Hejhsemi kaže: "Prenosi ga Et-Taberani, a u lancu ima i imena koja ne poznajem." Hakimova potvrda vjerodostojnosti pogrešna je, jer on sam navodi slabost Abdurrahmana ibn Zejda ibn Esleme u svom djelu: "Slabi". Postavlja se pitanje: kako on može potvrditi da je predanje sahih, ako u lancu ima ime koje on proglašava slabim...!? Tačno je da su riječi koje je Adem primio od svoga Gospodara one ranije navedene: نيرساخلا نم ن ّ نوكنل انمحرتو انل رفت مل نإو انسفنأ انملظ انّبر لااق "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Ne prihvata se ono što je suprotno tome, budući da se dokaz može potvrditi onim što se navodi od ashaba, od pouzdanih pripadnika ummeta i autoriteta (tj. iz zdrave tradicije), a nedopustivo je Kur'an tumačiti patvorenim i nevjerodostojnim stavovima, neprovjerenim od učenjaka, poznavalaca hadisa i njihove vjerodostojnosti. Isto tako, jedna neistinita hikaja se pripisuje Maliku, r.a., u vezi s Ebu-Dža'ferom el-Mensurom, prema kojoj je on pitao Malika: "Ebu-Abdullah, da li treba da se okrenem prema kibli ili prema Allahovom Poslaniku i molim Allaha?" On je navodno odgovorio: "Zašto da okrećeš lice od njega, koji ti je zagovarač kao što je i zagovarač tvog pretka Adema, a.s., do Sudnjeg dana?! Okreni mu se i moli za šefaat!" / Prenosi Ibn-Humejd od Malika./ Poznati hafizi odbacuju ovu hikaju Ibn-Humejda navodeći da je njen lanac predanja taman i prekinut, te da sadrži elemente koji optužuju za neistinu. U vezi s neistinom, poznati autoriteti ističu da ovog Ibn- Humejda spominje više imama, od kojih mu neki pripisuju laž. Jakub ibn Šejbe es-Sedusi kaže: "Muhammed ibn Humejd Er-Razi puno je prenosio munker (neprihvatljive) hadise pa se njegovi hadisi moraju prihvatiti s rezervom." Buhari ističe: "Uz njegove hadise mora biti rezerva!"; En-Nesa'i navodi: "Nije pouzdan"; Dževzedžani kaže: "Lošeg pravca, nepouzdan!"; Fadl er-Razi kaže: "Imam od njega pedeset hiljada hadisa, ali ni harf od njega ne prenosim"; Ebul-Abbas Ahmed ibn Muhammed el-Ezheri navodi: - ^uo sam Ishaka ibn Mensura kako kaže: "Svjedočim da su Muhammed ibn Humejd er- Razi i Ubejd ibn Ishak al-Attar ibn Yedejillahi, lašci." O njima slično govore i drugi hafizi hadisa. Salih ibn Muhammed el-Hafiz kaže: "U svemu što bi nam govorio Ibn-Humejd nalazili smo mjesta za optužbu."O prekidu lanca predanja Ibn-Tejmije, r.h., kaže: "Ova hikaja ima prekinut lanac predanja. Naime, Muhammed ibn Humejd er-Razi nije živio u vrijeme Malika, pogotovu ne u vrijeme Ebu-Džafera el- Mensura. Ebu-Džafer el-Mensur umro je 158. god., Malik 179. god., a Muhammed ibn Humejd er-Razi 248. god. a da nije za vrijeme školovanja nikada izišao iz gradića u kojem se rodio sve dok nije odrastao, kada je izišao s ocem. Pored toga, za većinu učenjaka hadisa on je slab. Neistinitost njegovu navode Ebu-Zur'a i Ibn-Vare, a Salih ibn Muhammed el-Esedi kaže: "Od njega nisam vidio drskijeg prema Allahu i vještijeg u laži!" Posljednji koji navodi predanje Muvetta'a bio je Ebu-Mus'ab (umro 242. god.), a posljednji ko navodi predanje od Malika uopće bio je Ebu-Huzejfe Ahmed ibn Ismail es- Sehmi (umro 259. god.) i to prema lancu u kojem se nalaze prenosioci čije biografije nisu poznate, a pogotovu što je mezheb Malika suprotan ovoj hikaji. Naime, poznato je iz mezheba Malika i drugih autoriteta i predstavnika zdrave tradicije da, ukoliko onaj koji upućuje dovu Allahu, donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, okreće se prema njegovom kaburu i moli za njega. Ako, pak, upućuje dovu za sebe, okreće se prema kibli i uči dovu. Prema tome, iz navedenog se može vidjeti da je ono čemu je Allah poučio Adema, el-wesile, kako bi mu oprostio grijeh, priznanje učinjenog grijeha i pokajanje za ovo nasilje, a zatim približavanje Allahu ovim priznanjem i tevbom. Uzvišeni Allah kaže: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Iz navedenog se također može vidjeti da su hadisi koji se navode da Adem, a.s., moli posredništvo našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, apokrifni i da se pomoću njih apsolutno ne može izvoditi zaključak. Jer približavanje Allahu Uzvišenom moguće je jedino onim što je On, dž.š., odredio putem Njegovih imena, atributa i Bića , ili putem dobrih djela koja su sredstvo približavanja Allahu. Uzvišeni Allah kaže: "^ovjeku pripada samo ono što sam stekne." (Ibid., 53:39) Zato, djela nekog drugog ne mogu ti koristiti, niti se možeš njima poslužiti budući da to tebi ne pripada. Moći ćeš koristiti samo ona dobra djela koja sam učiniš. Naprimjer: molba stanovnika pećine svakog putem svojih djela, ili molba tvog brata vjernika za tebe, jer je dova vjernika za vjernika dozvoljena. Tako se u Kur'anu kaže: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti (čestitosti), a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu." (5:2) Primjer molbe vjernika upućene za svoga brata vjernika poznat je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je učio dovu za slijepca, na koju je Allah odgovorio vraćajući mu vid. Zatim dova za kišu koju su vjernici upućivali pozivajući se na Abbasa, tj. dovu Abbasovu. On je svojevremeno učio dovu na osnovi zahtjeva vladara vjernika Omera ibnul-Hattaba, koji je rekao: "Moj Bože! Molili smo uz pomoć Tvog Poslanika, pa si nam udovoljio molbi. Svog vjerovjesnika si uzeo Sebi, pa sada molimo putem njegovog amidže Abbasa. Prouči dovu, Abbase!" Abbas je podigao ruke i rekao: "Moj Bože! Mi znamo da Ti nećeš dati kaznu bez grijeha, niti ćeš podići kaznu bez pokajanja. Mi Ti se evo kajemo! Moj Bože! Daj nam kišu i ne učini nas da očajavamo!" Poslije toga je kiša počela padati. Iz ovoga zaključujemo: da je cilj halife bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on bi rekao: "Moj Bože! Mi Te molimo Tvojim Vjerovjesnikom!", ali je rekao: "Svog Vjerovjesnika uzeo si Sebi, tj. Vjerovjesnik je molio za nas dok je bio živ, ali sada si ga uzeo Sebi i on sada ne uči dovu za nas. Zato mi molimo preko njegovog amidže Abbasa, tj. dovom njegovog amidže Abbasa, jer on je živ i može moliti. Abbas je uputio dovu, kao što je spomenuto, nakon što mu je Omer rekao: "Moli Allaha!" On je Abbasa odabrao za dovu jer je on amidža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Što se tiče dove posredstvom duša (biti) stvorenja, za to nema dokaza u Kur'anu niti u sunnetu i nije sahih. Svi hadisi koji se navode u prilog dozvole tog čina apokrifni su i lažni. A Allah upućuje! Ukoliko želite više saznati o tome, pogledajte našu knjigu: "Dostizanje suštine tevessula".
Povezani indeksi: