O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žena za ženu. A onaj kome se od njegova brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim, a i on neka pokaže dobročinstvo. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna pat­nja.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِصَاصُ فِي الْقَتْلَى ۖ الْحُرُّ بِالْحُرِّ وَالْعَبْدُ بِالْعَبْدِ وَالْأُنْثَىٰ بِالْأُنْثَىٰ ۚ فَمَنْ عُفِيَ لَهُ مِنْ أَخِيهِ شَيْءٌ فَاتِّبَاعٌ بِالْمَعْرُوفِ وَأَدَاءٌ إِلَيْهِ بِإِحْسَانٍ ۗ ذَٰلِكَ تَخْفِيفٌ مِنْ رَبِّكُمْ وَرَحْمَةٌ ۗ فَمَنِ اعْتَدَىٰ بَعْدَ ذَٰلِكَ فَلَهُ عَذَابٌ أَلِيمٌ

Komentar ajeta:


Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, vama je kroz od­mazdu propisana pravednost: slobodan za slobod­nog, vaš rob za roba, vaša žena za ženu i ne preko­račujte granice kao što su to činili oni prije vas mije­njajući Allahovu odredbu time Tako je bio običaj da ako u napadu plemena Benu-Nadir na pleme Kurej­zu neko od Nadira ubije Kurejziju, ne bi on bio ubi­jen, nego bi bio otkupljen, tj. zamijenjen za sto košara datula. A, kada bi Kurejzija ubio Nadi­rca, bio bi ubijen, a ako bi ga otkupljivali, tražili bi dvjesta košara datula, dakle dvostruko više nego za Kurejziju. Stoga je Allah Uzvišeni naredio pravednost pri odmazdi tako da se Allahovi propisi ne mogu iskrivljavati zbog nevjerovanja i mržnje. Allah Uzvišeni kaže:

"Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, i rob za roba, i žena za ženu." Ebu-Malik navodi da je ovaj ajet derogiran riječima Uzvišenog: "glava za glavu" (5:45), čime je izjednačio u odmazdi muškarce i žene, te robove, za namjeran čin ubistva ili nešto što je manje od toga.

šerijatsko pitanje: Ebu-Hanife smatra da slobodna treba ubiti za roba na osnovi općeg značenja ajeta u suri El-Ma'ida" (Trpeza), a isto mišljenje zastupaju Es-Sevri, Ibn-ebi-Lejla i Davud. Isto tako, navodi se predanje od Alija, Ibn-Mes'uda ibn Musejjeba i nekih drugih, koji se pozivaju na općenitost hadisa Hasana od Semure: /186/ "Ko ubije svoga roba i mi ćemo njega ubiti; ko osakati svoga roba, mi ćemo njega osakatiti; ko kastrira svoga roba i mi ćemo njega kas­trirati."1 U tome se s njima ne slaže većina učenjaka koji tvrde da se ne može slobodan ubiti za roba, budući da je rob roba. Naime, ukoliko bi on bio ubi­jen greškom, za njega nije obavezan otkup, nego samo odgovarajuća vrijednost Isto tako, većina učenjaka smatra da se musliman ne može ubiti za nevjernika, što se utvrđuje na osnovi hadisa koji na­vodi El-Buhari od Alije, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /187/ "Musliman se ne može ubiti za nevjernika." Svaki drugi hadis ili tumačenje koje je suprotno ovome nepouzdano je i netačno. Ebu-Hanife smatra da treba biti ubijen na osnovu šireg značenja ajeta u suri El-Ma'ida.

šerijatsko pitanje El-Hasan i Ata' tvrde: "Na os­novi ovoga ajeta, muškarac ne može biti ubijen za ženu." U tome se s njima ne slaže većina učenjaka, pozivajući se na ajet sure "El-Ma'ida", te na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /188/ "Krv mus­limana međusobno je jednaka."

šerijatsko pitanje: Prema mišljenju četverice imama (šerijatskih autoriteta) i većine učenjaka, grupa može biti ubijena za jednoga. Omer je, povo­dom ubistva dječaka, koga je ubilo sedam ljudi, na­kon čega je on njih pobio, rekao: "Da su svi stanov­nici Sane ustali da ga ubiju, sve bih ih pobio!" Pošto nije poznato da je u to vrijeme bio i jedan ashab koji mu se suprotstavio, to se smatra konsenzusom (idžmaom).

"A onaj kome se od njegovog brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim i neka mu dob­ročinstvo učini" (tj. ko uzme otkup a imao je pravo osvetiti se), to znači riječ (oprost), "neka uzvrati dobrim" jer onaj koji traži krvarinu dužan je da bude dobar kada primi otkup­ninu i da "prema njemu dobročinstvo čini", tj. prema ubici, ne čineći mu štetu niti ulazeći dalje u spor.

šerijatsko pitanje: Malik, Ebu-Hanife i njegovi sljedbenici, te šafija i Ahmed po jednom predanju kažu: "Onaj kome pripada osveta ne može je ostaviti u korist krvarine osim uz saglasnost ubice." Drugi na­vode: "To on može učiniti bez obzira je li ovaj bio zadovoljan ili ne."

šerijatsko pitanje: Jedan broj pripadnika zdrave tradicije (Selefa) smatra da ženama ne pripada krvarina, ali se u tome ostali učenjaci ne slažu s njima.

"To je olakšica od Gospodara vašega i milost" u odnosu na ono što je bilo propisano onima prije vas u pogledu ubistva i krvarine. Od Ibn-Abbasa se prenosi da je rekao: Izraelićanima je bila propisana odmazda za ubijene, a nije bilo krvarine. Zato Allah Uzvišeni kaže sljedbe­nicima ovog ummeta:

"Propisuje vam se odmazda za ubijene: slo­bodan za slobodnog, i rob za roba, i žena za ženu A onaj kome se od njegova brata da neki otkup..." Riječ ovdje znači prihvaćanje otkupnine za namjerno ubistvo. Pošto je to vid olakšice u odnosu na ono što je bilo propisano Izraelićanima koji su živjeli prije njih, potrebno je uz­vratiti dobrim i dobročinstvo tome učiniti. Katade kaže: "Allah je pokazao milost prema ovom ummetu određujući im otkupninu, što nije dao nikome prije njih."

"A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna pat­nja." Dakle, ko ubije nekoga nakon što je uzeo otkupninu, odnosno, prihvatio je, njemu slijedi od Allaha bolna i žestoka kazna i on će biti ubijen nakon što mu se oduzme otkupnina koju je uzeo. Seid ibn ebi-Urube navodi predanje s lancem od Semura, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /189/ "Neću oprostiti čovjeku koji ubije na­kon što je uzeo otkupninu", tj. od njega neće primiti otkupninu, nego će ga ubiti.

1 Vjerovatno se ovaj propis odnosi posebno na odnos gospodara i roba, kako bi se isključila pomisao da gospodar može raditi sa svojim robom šta god hoće samo zato što je on njegov rob. Međutim, ako bi neki slobodan čovjek ubio roba nekoga čovjeka, taj slobodni čovjek neće biti ubijen, što potvrđuju riječi Uzvišenog: "slobodan za slobodnog, a rob za roba". U skladu s tim, hadis se odnosi isključivo na pitanja odnosa gospodara i roba, u kojima rob ne može biti ubijen. Međutim, ukoliko rob učini nešto što šerijatski pretpostavlja kaznu ubistvom, na njega se primjenjuje drugi propis kojim se, po svemu sudeći, on izjednačava s vjernicima. Tako ova pitanja ja razumijem, pa ako je to tačno, to je od Allaha, a ako je pogrešno, to je od mene, pa se u tom slučaju pred Allahom kajem, jer On to najbolje zna!

Povezani indeksi:

  1. Kisas - odmazda/ Naredba o kisasu i njegova opća korist
  2. Kisas - odmazda/ Korist i mudrost kisasa