A kada Gospodar tvoj reče melecima: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti! ", oni upitaše: "Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo!" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate."
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً ۖ قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَنْ يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ ۖ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ
Komentar ajeta:
Kao znak Svoje milosti prema čovjeku Allah Uzvišeni ukazuje na položaj čovjeka prije stvaranja i kaže: "A kada Gospodar tvoj reče melecima...", tj. pričaj to, Muhammede, svom narodu!: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti", znači ljude koji će jedni druge stoljećima i generacijama nasljeđivati kao što Uzvišeni kaže:"On je Onaj Koji vas je međusobnim nasljednicima na Zemlji učinio" (35:39) i to je ispravan komentar riječi , za razliku od mišljenja onih koji kažu da je Adem Allahov namjesnik na Zemlji, na osnovi riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti."18
U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti?" Abdurrezzak navodi od Ma ́mera, a on od Katade: - Kao da ih Allah obavještava da, ukoliko na Zemlji bude stvorenja koja nered šire i krv prolijevaju, pa kaže: "Oni rekoše: 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti i krv prolijevati′, što su riječi meleka i to ne kao izraz suprotstavljanja Allahu, kako se to nekad čini, jer Allah meleke predstavlja takvima da oni ne izlijeću svojim govorom ispred Njega i ne postavljaju bilo kakvo pitanje bez Njegove dozvole."Ibn-Džurejdž kaže: - Oni su samo kazali ono što ih je Allah obavijestio u vezi sa stvaranjem Adema pa su rekli: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered na njoj širiti i krv prolijevati"U vezi s tim, Ibn-Džerir kaže: - Neki navode da su meleci kazali to što su kazali jer im je Allah dozvolio da postave pitanje nakon što ih je obavijestio da će potomci Adema (čovjeka) takvi biti, pa su zato kazali: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati?"ukazujući da u ovoj vrsti ima takvih koji će to činiti. To je pitanje kojim se želi nešto saznati, ali i otkriti smisao (mudrost). Odgovarajući na to, Allah Uzvišeni je rekao: - On je rekao: "Ja znam ono što vi ne znate", tj. Ja znam viši interes u stvaranju ove vrste unatoč lošim stvarima koje spominjete, a to vi ne znate. Jer, Ja ću među njima postaviti vjerovjesnike, poslanike, dobre ljude, bogougodne. U vezi sa smislom riječi "Ja doista znam ono što vi ne znate!" navest ćemo kasnije, inšaallah, predanja Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i još nekih ashaba.
___
18 Ja bih rekao: značenje riječi "(nasljednik)", u smislu zastupanja, nužno pretpostavlja odsustvo onoga koga zastupa, bilo potpuno ili djelimično, zbog smrti, puta, izoliranosti, vlastitog udaljavanja, ili nekog drugog razloga koji onemogućava da onaj koji je zastupan ne obavlja svoj posao, kao npr. slučaj Ebu-Bekra, zastupnika Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, ili kao kada se kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je Aliju, r.a., za svog zastupnika u Medini, tj. za vrijeme svog odsustva u toku jedne od bitaka. Kada to postane jasno i kada postoji zadovoljstvo, onaj ko tako misli shvatit će grešku onoga koji kaže da je "Allah Uzvišeni učinio Adema, a.s., Svojim zastupnikom na Zemlji", i to iz slijedećih razloga: 1. Nemoguće je da Allah bude, bilo sasvim ili djelimično, odsutan od onog što je u Njegovom posjedu, jer On je Vječni na nebesima i Zemlji; Njegovu znanju ne može ni trunka promaći na nebesima, niti na Zemlji. Prema tome, On nema potrebe za zastupnikom, opunomoćenikom, zamjenikom ili nekim drugim, jer On je neovisan od svjetova. 2. Da bi Adem ili ljudska vrsta bili podesni za zastupništvo, oni moraju imati ista ili slična svojstva koja ima i Allah Uzvišeni. A budući da je čovjek stvoren i da nema svojstva slična Allahovim, nego, naprotiv, ima nedostatke u svim svojim svojstvima, za razliku od Allaha, Koji je savršen u svim Svojim svojstvima, dolazi do potpune proturječnosti. Stoga se postavlja pitanje: Kako je moguće da onaj koji ima nedostatke zastupa Onoga Koji je savršen? Allah je uzvišen od svega sličnoga jer "Ništa nije kao On; On sve čuje i zna!" (42:11) 3. Potvrđeno je da čovjek ne može biti Allahov zastupnik, niti predstavnik. Naprotiv. Allah, dž.š., istinski je zaštitnik i halifa. U tom smislu govore i riječi Allaha Uzvišenog: "Nama je samo Allah dovoljan i divan je On zaštitnik!" (3:173); "a Allah sve nadgleda i štiti!" (11:12); "Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (65:3); "A Allah je dovoljan kao zaštitnik!"(33:48); Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi za put kaže: /56/ "Moj Allahu! Ti si saputnik na putu i zaštitnik porodice!"
4. U Allahovoj Knjizi niti u sunnetu ne postoji nijedan dokaz, bilo eksplicitan, implicitan ili izveden, da je čovjek Allahov zastupnik na Zemlji! On, dž.š., kaže: "Ja ću na Zemlji namjesnika/nasljednika postaviti." Da, to je rekao. Međutim, On nije rekao: "Ja ću na Zemlji Sebi namjesnika postaviti", niti: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti Sebi", ili "Svog namjesnika". Zato se postavlja pitanje: Odakle smo zaključili da je Adem, a.s., ili, pak, ljudska vrsta, Allahov namjesnik na Zemlji...?! Zar nije Allahova uloga i mjesto više i veće od toga!? Jer, On je Uzvišen nad svim tim! Neki komentatori Kur'ana kažu: "Iz stoljeća u stoljeće, iz generacije u generaciju, narodi nasljeđuju jedni druge!", dok drugi navode: "To su namjesnici/nasljednici džina ili drugih stvorenja prije njih, za koje se pretpostavlja da su bili na Zemlji prije ljudske vrste!" Prvo tumačenje je svakako jasnije, a potvrđuju ga i Kur'an i sunnet. Što se pak tiče mišljenja da se "pod namjesništvom / hilafetom misli samo na namjesništvo u pogledu odredbi (ahkam) i sl., to je neprihvatlljivo budući da se odredba (propis) uzima iz Objave na osnovi koje se donosi sud, i to nije ljudska odredba. To je odredba Allaha Uzvišenog. To je čin klanjanja Allahu. Velika je razlika između klanjanja (ibadeta) i između zastupanja (nijabet) i namjesništva (hilafet)! Na taj način postaje jasno da onaj ko donosi sud, to čini po Allahovoj odredbi, a ne u ime Njega! Međutim, oni koji zastupaju ovo mišljenje, tj. stav o Allahovom namjesniku na Zemlji u pogledu odredbi (ahkama), nemaju nikakav dokaz za to, niti u Kur'anu niti u sunnetu. Naprotiv, kao što je navedeno, dokazi su suprotni, a tim ljudima je preostalo da zaključuju prema vlastitom mišljenju, odnosno po principu vjerovatnoće. Poznato je, međutim, da je zaključivanje prema vlastitom mišljenju i principu vjerovatnoće jedna stvar, a govor Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, druga stvar, odnosno da nema zaključivanja prema vlastitom mišljenju pored izvornog teksta. Kada se uvaži princip vjerovatnoće, dokazivanje izgubi vrijednost. To se, posebno, može reći za pitanja poput ovih, koja se dokazuju jedino riječju od Allaha Uzvišenog ili Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po svom nahođenju, nego isključivo po Objavi koja mu se dostavlja. A Allah je Onaj koji upućuje na Pravi put.
Ovaj ajet nema povezanih indeksa