I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!
وَلَقَدْ آتَيْنَا مُوسَى الْكِتَابَ مِنْ بَعْدِ مَا أَهْلَكْنَا الْقُرُونَ الْأُولَىٰ بَصَائِرَ لِلنَّاسِ وَهُدًى وَرَحْمَةً لَعَلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o onome što je kao blagodat dao Svome robu i poslaniku Musaau el-Kelimu, neka je najbolji blagoslov i najpotpuniji spas sa njim, objavivši mu Tevrat nakon što su uništeni Faraon i njegovi velikaši. Uzvišeni Allah kaže:
"nakon što smo drevne narode uništili", tj. On nakon objavljivanja Tevrata nije kaznio cijeli ummet, nego je naredio vjernicima da se bore protiv Allahovih neprijatelja (mušrika). Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrija hadis koji on vezuje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /408/ "Allah nije uništio ni jedan narod kaznom sa Neba ni iz Zemlje, izuzev prije Musaa." Zatim se pročuo ajet:
"Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." Allah Uzvišeni kaže:
"da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost", tj. od sljepila i zablude, i uputa ka Istini i Milosti, putokaz za činjenje dobrih djela, "da bi se opomenuli!", da bi se ljudi opomenuli putem Kur'ana i da bi slijedili Pravi put na osnovu njega.
Povezani indeksi: