I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?" - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!

وَكَذَٰلِكَ فَتَنَّا بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لِيَقُولُوا أَهَٰؤُلَاءِ مَنَّ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنْ بَيْنِنَا ۗ أَلَيْسَ اللَّهُ بِأَعْلَمَ بِالشَّاكِرِينَ

Komentar ajeta:


"I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?'", tj. zbog toga što je većina onih koji su Poslanika slijedili, u početku, bila siromašnija skupina ljudi i žena i robova i robinja, a od uglednih ga, tada, nije slijedio izuzev mali broj. Kao što je narod Nuhov rekao Nuhu: "...a i vidimo da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su niko i ništa među nama..." (11:27) Kao što je i Herakle, kralj Rimljana, pitao Ebu-Sufjana, prilikom poznatog dijaloga između njih: "Da li ga slijede ugledni ljudi ili slabići?" On odgovori: "Slabići." Na to Herakle reče: "Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika." Dakle, mušrici među Kurejševićima ismijavali su kao slabiće one između njih koji bi prelazili na islam, mučili one od njih koje su mogli i govorili: "Zar su to oni, među nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?" Tj. Allah sigurno ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah, dž.š., na njihove riječi: "Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?", odgovara riječima: "A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!", tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu zahvalni, svojim riječima, djelima i onim što u grudima kriju, pa ih On zbog toga upućuje putevima spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i upućuje ih na pravi put. Kao što Allah, dž.š., kaže: "One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine." (29:69) A u sahih hadisu stoji: (204) "Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše boje, nego gleda u vaša srca i djela vaša." Ibn-Džerir prenosi od 'Ikrime o značenju Allahovih, dž.š., riječi: "I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti", da je jednom prilikom došla grupa ljudi Ebu-Talibu i rekla: "Kada bi tvoj bratić Muhammed otjerao od sebe naše oslobođene robove i naše saveznike to bi mnogo značilo za nas, bili bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i povjerovali u ono što govori." A ti bespomoćnici bili su: Bilal, 'Ammar ibn Jasir, Salim - oslobođeni rob Ebu-Huzejfe - i Sabih - oslobođeni rob Usejda. A od saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn 'Amr, Mes'ud ibnul-Kari, Wakid ibn 'Abdullah el-Hanzali, 'Amr ibn 'Abdi 'Amr, Zuš-Šemalejn, Mersed ibn ebi- Mersed, Ebu-Mersed El-Ganewi - saveznik Hamze ibn 'Abdul-Muttaliba i njima slični od saveznika.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa