Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spašavamo vjernike.

فَاسْتَجَبْنَا لَهُ وَنَجَّيْنَاهُ مِنَ الْغَمِّ ۚ وَكَذَٰلِكَ نُنْجِي الْمُؤْمِنِينَ

Komentar ajeta:

"...odazvasmo se i tegobe ga spasismo", tj. izbavismo ga iz utrobe ribe i tmina.

"Eto tako Mi spašavamo vjernike", tj. kada u poteškoći mole ovom dovom i kada Nam se obrate, a pogotovo prilikom belaja i nedaća. Podsticanje na učenje ove dove prenesena je od Muhammeda, a.s.

Imam Ahmed prenosi od Sa'da bin Vekkasa nakon što je  spomenuo što se desilo između njega i Osman bin Affana..., da prenosi od Poslanika, a.s., koji je rekao /190/ ...obraćanje Zunnuna kada je u utrobi ribe bio:

"Nema Boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se, zaista, ogriješio prema sebi." Ovom dovom nikad se muslilman neće svome Gospodaru obratiti za nešto da mu dova neće biti uslišena. Hadis prenose Tirmizi i Nesai.

Premda je ova dova specifično dova Junusa, a.s., ona je općenito i dova svih vjernika i ona je ujedno Allahov šart onome ko se njome Allahu obraća, što se da zaključiti iz hadisa kojeg prenosi Ibn-Džerir od Sa'd bin Ebi-Vekasa, pa sve do Božijeg Poslanika, a u kojem stoji: /191/ "Najuzvišenije Allahovo ime kojim kada se nešto moli bude uslišeno, i kojim kada se nešto traži bude ispunjeno, dova je Junusa bin Mateja ..."

Ovaj ajet nema povezanih indeksa