I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevjerili.

وَإِذْ أَخَذْنَا مِيثَاقَ بَنِي إِسْرَائِيلَ لَا تَعْبُدُونَ إِلَّا اللَّهَ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَقُولُوا لِلنَّاسِ حُسْنًا وَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ ثُمَّ تَوَلَّيْتُمْ إِلَّا قَلِيلًا مِنْكُمْ وَأَنْتُمْ مُعْرِضُونَ

Komentar ajeta:


Uzvišeni Allah navodi ovdje da su sinovi Israilovi namjerno i svjesno iznevjerili naredbe koje im je dao i zavjet koji je od njih uzeo. On im je naredio da se Njemu klanjaju i ne pridružuju Mu pri tome nikoga, što je naredio svim Svojim stvorenjima, zbog čega ih je i stvorio, kao što kaže:

- Prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: "Nema drugog boga osim Mene, pa Meni ibadet činite." (21:25) Prema tome, pravo je Allaha Uzvišenog da se samo Njemu klanja i niko da Mu se ne pridružuje, a potom dolaze obaveze prema stvorenjima. On im, zatim, naglašava: Najpreča su od njih prava roditelja Zbog toga Allah, dž.š., spominje zajedno Svoje pravo i pravo roditelja, pa kaže:

     .."Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobro činite..." (17:23) U oba Sahiha od Ibn-Mes'uda preno­si  se: /86/ - Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u svoje vrije­me." "Zatim?", upitao sam, pa je odgovorio: "Dob­ročinstvo prema roditeljima." Upitao sam: "A za­tim...?" Odgovorio je: "Borba na Božijem putu." U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu stoji: /87/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Rekao je: "A kome zatim?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao je: "A kome zatim?", pa je odgovorio: "Svome ocu, a zatim niže i niže." "Siročadi"/maloljetnoj djeci, koja nemaju očeva da ih opskrbljuju, pa  / "siromasima", onima koji nemaju sredstava za izdržavanje sebe i svoje porodi­ce.

U vezi s riječima Uzvišenog:    "...a ljudima lijepe riječi govorite", Hasan el-Basri kaže: "Lijepa riječ" () ovdje znači da naređuje dobro i odvraća od zla, da blago postupa, prašta i bude širokogrud, te da ljudima govori lijepe riječi kao što kaže Allah Uzvišeni To je svaki način ophođenja kojim je Allah zadovoljanImam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je Vjerovjesnik, sallalla­hu alejhi ve sellem, rekao: /88/ "Nijedno dobro ne­moj potcjenjivati, jer ako ništa ne možeš, onda ma­kar nastoj susresti svoga brata vedrog lica." (Navodi ga Muslim.)

Nakon što im je naredio dobročinstvo prema lju­dima, uključujući i djela i riječi, bilo je normalno da im naredi da lijepe riječi govore, a zatim da to nagla­si obavezom ibadeta prema Njemu i dobročinstva prema ljudima, pod čim se ovdje podrazumijevaju namaz i zekat. Sinovi Israilovi su, kako Allah spomi­nje, bili to, izuzev malog broja, napustili i to namjer­no i nakon što su stekli znanje o tome To je stepen ove zajednice, tj. sinova Israilovih Za razliku od njih, zajednica muslimana, nakon što je dobila isto naređenje, počela je s izvršenjem kako nije ni jedna zajednica prije nje, što treba Allahu zahvaliti, a Allah to najbolje zna!

 Da, tačno je da je zajednica muslimana, kao što navodi komentator, Allah mu se smilovao, tako djelovala u početku islama, dok je upravljala u skladu s objavom Allaha, dž.š. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, oni su sve manje izvršavali Allahove naredbe, pa je istom mjerom i Allah smanjivao njihovu moć i državu sve dok nije došla u današnje stanje (četrnaesto stoljeće po Hidžri), kada je zajednica muslimana razbijena na male i nemoćne državice...!!! Sve one, ili najveći dio njih pod vlašću su nevjernika, direktno ili indirektno. I zajednica muslimana neće se vratiti u stanje kako ga je predstavio naš komentator, r.h., sve dok se ne vrati vlasti u skladu s Allahovom Objavom, kao što je to bilo u prvom periodu, budući da je obaveza muslimana da uspostavi Allahovu vlast u sebi i društvu u kojem živi, odnosno u cijelom svijetu, kako bi time ispunio obavezu koja mu je od Allaha dana na ovome svijetu. Zato, kada odstupi od ove obaveze kojom je zadužen, Allah mu dâ da ga pogodi nesreća koja odgovara vrsti grijeha, pa mu oduzme vlast i dâ da nad njim drugi vladaju dok se on Allahu ne vrati. 1

 

 

Povezani indeksi:

  1. Izraelćani (Benu-Israil)/ Izraelćani i prihvaćena obaveza
  2. Izraelćani (Benu-Israil)/ Benu-israil prihvaćene obaveze i njihovo kršenje